Ekološka poljoprivreda, odnosno organski uzgoj hrane i životinja, sve je značajniji dio suvremene poljoprivrede, trgovine, ali i prehrane te svakodnevnog života – kako globalno, tako i u okvirima Europske unije. S obzirom na specifični kontekst i uvjete takva uzgoja, nameće se potreba jasnog i transparentnog, ali ujedno i učinkovitoga pravnog i financijskog okvira koji nastoji olakšati i potaknuti farmere na odustajanje od konvencionalne prakse, što ponekad rezultira manjim prinosima i radno intenzivnijom proizvodnjom. Postavljaju se brojna pitanja - od motivacije i koristi pokretanja ekološke poljoprivrede, pa do njenih učinaka i potrebnih mjera za stvaranje poželjnog pravnog i financijskog okvira. Stoga ovaj članak nastoji pojasniti ključne pojmove vezane uz ekološku poljoprivredu, prikazati specifičnosti ekološkog uzgoja u Europskoj uniji (i položaj EU-a na globalnoj sceni) te utvrditi pravne i financijske okvire koji utječu na europske farmere i potrošače. Istraživanje pokazuje da cijeli niz država članica EU-a provodi procese prenamjene konvencionalne u ekološku poljoprivredu (ponajprije Austrija i sjeverne članice), pri čemu je značajan i napredak Hrvatske. Analiza je pokazala da se europsko tržište ekološke hrane nadograđuje prikladnim zakonodavnim i financijskim okvirima, usklađenima na razini EU-a, ali i šire. Premda EU svojim financijskim i strateškim odrednicama nastoji svima pomagati u 'zelenoj tranziciji', naprednije države prednjače visokim ulaganjima izravno iz nacionalnih izvora. Naposljetku, istraživanje potvrđuje da u određenim uvjetima i okruženjima ekološka poljoprivreda smanjuje troškove te rezultira većim dohocima radnika (u odnosu na konvencionalnu proizvodnju).