Razarajući učinci sve češćih prirodnih ekoloških katastrofa imaju nesagledive posljedice, kako u pogledu ljudskih žrtava, tako i u pogledu negativnih promjena stanja i uvjeta u okolišu. Upravo iz tog razloga, informacije o trendovima i socio-ekonomskim implikacijama prirodnih katastrofa, čiji razmjeri variraju ovisno o stupnju izloženosti i ranjivosti pojedinih zemalja, odnosno njihovoj razvijenosti ili nerazvijenosti, imaju ključnu važnost za donositelje odluka. Iako su procjene direktnih ekonomskih šteta nastalih nakon određene prirodne ekološke katastrofe od velike važnosti jer one pružaju okvirne informacije o potrebnim troškovima sanacije, takve procjene ne mogu dati sliku o sveukupnom utjecaju katastrofa na dobrobit ljudi. Zapravo, jednaki troškovi koje katastrofe izazivaju ne utječu u istoj mjeri na siromašne ljude nasuprot bogatijih i stoga povezanost prirodnih katastrofa sa siromaštvom tj. ekonomskim rastom predstavlja bitnu stavku u analizi socio-ekonomskog utjecaja prirodnih katastrofa. S tim u vezi, može se reći da je jedan od neizostavnih alata za upravljanje rizikom od katastrofa upravo politika smanjenja siromaštva čiji je glavni pokretač ekonomski rast. Informacije o posljedicama prirodnih katastrofa, odnosno njihovim direktnim i indirektnim društvenim troškovima, ljudskim žrtvama, utjecaju na siromaštvo i dr., ključne su u smanjenju ili izbjegavanju štetnih utjecaja prirodnih katastrofa.