Kvaliteta se kroz povijest razvijala kao i čovječanstvo. Razvojem društva rastu i zahtjevi za kvalitetom koja se u počecima nije kontrolirali ili se kontrolirao samo finalni proizvod. Razvojem znanja i tehnologija proizvođači uviđaju da je kontrola kvalitete tijekom procesa proizvodnje uvelike efikasnija nego provjera na kraju proizvodnog procesa kada nema mogućnosti za popravak. U tom razdoblju, proizvođači se okreću zadovoljenju potreba i zahtjeva kupca te im kupac ima centralnu ulogu u poslovanju. Sve više intelektualaca daje svoj obol u pristupu kvaliteti te se iz tih koncepata i teorija razvija upravljanje kvalitetom kao standardizirani sustav s ciljem maksimiziranja zadovoljstva kupaca uz minimalne ukupne troškove i postizanje stalnog napretka. Fokus takvih sustava bio je isključivo kupac i zadovoljenje njegovih potreba. Time se uloga kvalitete ističe kao jedan od temeljnih čimbenika konkurentnosti. Usvajanjem normi sustava upravljanja, proizvodnja postaje efikasnija i profitabilnija, smanjuju se troškovi koji su nastajali zbog propusta u kvaliteti, no, kako sustavi upravljanja kvalitetom postaju dostupni svima, zaoštrava se konkurencija na tržištu. U toj situaciji najviše su profitirali kupci jer se opće stanje kvalitete proizvoda na tržištu, a posebice prehrambenih proizvoda, drastično povećala. Poduzeća se okreću kvaliteti i stalnom usavršavanju sustava upravljanja kvalitetom kako bi ostvarili konkurentsku prednost, odnosno stvorili više ekonomske koristi i okrenuli percepciju kvalitete kupaca u svoju korist, a sustavi upravljanja kvalitetom postaju neophodni kako bis e osigurala kvalitetna i sigurna hrana za potrošače. U sklopu ovoga rada, provedeno je i istraživanje iz čijih rezultata se dokazuje da je kupcima kvaliteta prehrambenog proizvoda najvažniji faktor prilikom kupovine i da percepcija kvalitete ima važnu ulogu na razvoj i održavanje konkurentske prednosti prehrambenog proizvođača iako kupci nisu dovoljno informirani o sustavima upravljanja kvalitetom.