U sklopu ovog završnog rada su analizirane komparativne prednosti Republike Hrvatske u međunarodnoj razmjeni tijekom razdoblja od 2010. do 2023. godine, s posebnim naglaskom na sektorsku strukturu izvoza i uvoza te pokrivenost uvoza izvozom. Cilj istraživanja bio je prikazati sektore s najizraženijim komparativnim prednostima, kao i analizirati uzroke i posljedice varijacija u pokrivenosti uvoza izvozom te faktore koji utječu na promjene u međunarodnoj trgovini Republike Hrvatske. U okviru analize, posebna pozornost posvećena je primjeni klasičnih i modernih teorija međunarodne trgovine na primjeru Republike Hrvatske, čime se nastojalo razumjeti dinamiku trgovinskih odnosa i specijalizaciju zemlje u globalnom kontekstu. Rad započinje pregledom teorijskih okvira, od merkantilizma i teorije apsolutne prednosti Adama Smitha, preko Ricardove teorije komparativne prednosti, pa sve do modernih pristupa kao što su teorija sličnosti zemalja i teorija životnog ciklusa proizvoda. Sve opisane teorije pružaju temelj za razumijevanje kako zemlje, uključujući Republiku Hrvatsku, razvijaju svoje trgovinske politike i sudjeluju u globalnim ekonomskim tokovima. Analiza pokazuje da je Republika Hrvatska tijekom promatranog razdoblja ostvarila značajan rast izvoza u nekim sektorima, kao što su sirove materije i prehrambeni proizvodi, dok su drugi sektori, poput mineralnih goriva i kemijskih proizvoda, zabilježili deficitarnu poziciju. Takvi rezultati upućuju na postojanje sektorskih prednosti, ali i na izazove s kojima se Republika Hrvatska suočava u pogledu diverzifikacije i jačanja konkurentnosti na globalnom tržištu.