Migracije nisu interesno neutralne niti su slučajan društveni fenomen. Hrvatska je izložena migracijskim procesima u okvirima globalizacije, posebno nakon pristupanja u članstvo Europske Unije. Hrvatska se i prije recentnog vala migracija (od 2013. godine) ubrajala među europske države s najopsežnijim i najdugotrajnijim migracijama poradi različitih ekonomskih, političkih i povijesnih razloga. Migracija se definira kao fizički prelazak nekog pojedinca ili grupe iz jednog društva u drugo društvo. Fizički prelazak uključuje prijenos ljudskog kapitala. Za svaku državu, ljudski kapital je najvrjedniji kapital, jer bez ljudskog kapitala, nema razvoja niti napretka u bilo kojoj državi. Hrvatska je na čelu Europe po pitanju brojnih negativnih demografskih faktora. Tri ključna demografska indikatora su: plodnost, mortalitet i migracije. U fokusu ovog rada su migracije zdravstvenog sektora za koje je analiza pokazala da je došlo do većeg odljeva hrvatskih zdravstvenih stručnjaka iz područja anesteziologije i reanimacije i interne medicine. Utvrđeni su push i pull faktori migracije za liječnike i medicinske sestre te pronađeni zajednički faktori: plaća, prilike za stručno napredovanje i radni uvjeti. Učinci migracija stručnjaka iz zdravstvenog sektora iz RH u druge europske države jesu: odljev mozgova, nestabilnost radne snage i etičke dileme. Među ključne determinante migracija hrvatskog stanovništva ubraja se globalizacija, prirodni resursi, specifičnosti politike Europske Unije, ali i klimatske promjene i prirodne nepogode. Hrvatska bi trebala učiniti iznimne napore da ne izgubi obrazovane radnike posebno iz zdravstvenog sektora jer su ti gubici nemjerljivi. Provedeno anketno istraživanja pokazalo je da visok postotak ispitanika namjerava napustiti RH u narednih godinu dana te da su niska primanja presudni čimbenik u odnosu na politiku i društvenu klimu i nedostatak poticaja za doškolovanje.