U ovom radu objašnjene su karakteristike, razvoj i razlike između konvencionalnog i islamskog bankarstva. Suprotstavljaju se konvencionalno bankarstvo, kao najzastupljeniji bankarski sustav u zapadnom svijetu čiji su sudionici zapravo posrednici između onih koji imaju suficit tj. višak, i onih koji imaju deficit tj. manjak novčanih sredstava. Posredovanje se odvija uz određeni trošak tj. kamatu koju plaćaju klijenti. Navedeno je upravo i najveća razliku između promatranih bankarskih sustava, upravo stoga što se u islamskom bankarstvu poštuje načelo Šerijata tj. apsolutne zabrane primanja i davanja kamate. Nadalje, financijski instrumenti zaslužni za provođenje ekonomske i financijske politike te općenito funkcioniranje bankarskih sustava, provode se i regulirani su od strane Centralne banke u konvencionalnom bankarstvu. S druge strane, u islamskom bankarstvu su jednostavno definirani kao ugovori između dviju ekonomskih strana, koje snose određeni rizik i potencijalnu profitabilnost svakog pojedinog ugovora. Kompletno funkcioniranje i poslovanje banaka i financijskih institucija regulirano je na određene načine, a s ciljem što efikasnijeg i uspješnijeg poslovanja; u konvencionalnom bankarstvu regulacija se vrši putem raznih zakona, propisa i podzakonskih akata, dok je islamsko bankarstvo regulirano podjelom na tri segmenta s različitom stopom rizika.