Zajednička poljoprivredna politika je jedna od najvažnijih skupina politika i mjera Europske unije o kojima ovisi blagostanje poljoprivrednika i 40 milijuna radnih mjesta povezanih s poljoprivrednim sektorom. Poljoprivredni dohodak niži je i nestabilniji u usporedbi s ostalim sektorima gospodarstva, potpore dohotku pomažu stabilizaciji prihoda dok istovremeno nagrađuju poljoprivrednike za isporuku javnih dobara vezanih uz okoliš, klimu i održavanje ruralnih područja. To se posebice odnosi na manja poljoprivredna gospodarstva te ona koja vode mladi poljoprivrednici jer ona imaju niži prihod i uz nedostatak izravnih potpora dohotku dokazano je da bi se njihovo blagostanje pogoršalo. U ovome radu analizira se financijski sektor poljoprivrednih gospodarstava, fokusirajući se na razinu, razvoj i raspodjelu prihoda. Istražuju se učinci mjera izravnih potpora Zajedničke poljoprivredne politike na dohodak i životni standard europskih poljoprivrednika. Objašnjava se važnost Zajedničke poljoprivredne politike na varijabilnost dohotka te na konkurentnost europskih poljoprivrednika. Definirani su neki od čimbenika koji utječu na realizaciju blagostanja europskih poljoprivrednika. Slijedeće razdoblje Zajedničke poljoprivredne politike (2023.-2027. godine) podupirat će poljoprivredna gospodarstva u unaprjeđenju svoje klimatske i ekološke izvedbe primjenom utvrđenog modela, većim fokusom na rezultate i bolje korištenje podataka i analitike, poboljšanjem obveznih ekoloških standarda. Njezin cilj i dalje ostaje osiguranje stabilnosti prihoda poljoprivrednim gospodarstvima koji će im omogućiti da prehrane svoje obitelji, imaju dostojan život i prežive sve vrste kriznih situacija. EU ne želi izgubiti vodeći položaj u svijetu u pogledu prelaska na održivi način proizvodnje; štoviše, želi pokazati kako se pri tome mogu i moraju usporiti procesi gubitka bioraznolikosti, uz istovremeno iskorištenje suvremenih metoda.