Predmet ovog rada predstavlja utjecaj cjenovnih diskriminacija na materijalno blagostanje. U radu se pojašnjava pojam cjenovne diskriminacije, njena podjela i uvjeti postizanja, državne norme i zakoni kojima se ona regulira te diskriminacija koja se ne odnosi na cjenovne oblike diskriminacije već na one s kojima se susrećemo u svakodnevnom životu. Diskriminacija cijena dijeli se u tri glavna stupnja te se u radu predstavlja i četvrti potencijalni stupanj cjenovne diskriminacije na primjeru Farmakoekonomike. Diskriminacija cijena prvog stupnja predstavlja takozvani savršeni oblik cjenovne diskriminacije pri kojem proizvođač naplaćivanjem maksimalne cijene prisvaja cjelokupan potrošačev višak uz poznavanje njegove krivulje potražnje i maksimalnog iznosa novca koji je potrošač spreman izdvojiti. Cjenovna diskriminacija drugog stupnja temelji se na praksi zaračunavanja različitih cijena za različite količine istih proizvoda ili usluga. Cjenovna diskriminacija trećeg stupnja dijeli potrošače na minimalno dvije ili više skupina koje posjeduju različite krivulje preferencije (potražnje), te se svakoj od tih skupina naplaćuje različita cijena.