Predmet istraživanja ovog rada je encefalografija kao alat u istraživanjima neuromarketinga. Rad započinje definiranjem neuromarketinga, područja koje zadire u psihološke, medicinske i ekonomske sfere djelovanja radi otkrića značajnih odgovora te postignuća raznih zaključaka. Zatim, slijedi navođenje definicija neuromarketinga različitih autora te analiza razvoja neuromarketinga koji vuče svoje korijene iz 2002. godine. Neizostavan dio rada je analiza mozga i njegovih dijelova budući je mozak jedan od temelja proučavanja u neuromarketinškim istraživanjima. Kako bi sam alat elektroencefalografija (EEG) bio jasniji, potrebno je bilo sistematizirati alate koji se koriste u neuromarketinškim istraživanjima pri čemu se dijele na alate koji bilježe aktivnosti u mozgu, električne ili metaboličke, i alate koji ne bilježe aktivnosti u mozgu. Alat koji bilježi metaboličke aktivnosti u mozgu je funkcionalna magnetska rezonanca (fMR) dok alatima koji bilježe električne aktivnosti u mozgu pripadaju magnetoencefalografija (MEG) i elektroencefalografija (EEG). Alati bez bilježenja aktivnosti u mozgu su govor tijela potrošača, kodiranje lica i praćenje pokreta očiju. Nakon sistematizacije svih alata dolazi se do detaljnije razrade EEG-a. Navode se prednosti i mane korištenja EEG-a te što mjeri i kada ga primijeniti. Na samom kraju rada ističu se primjeri korištenja EEG-a u praksi.