Kapitalistički način privređivanja zaokuplja teoretičare ekonomske znanosti već dugi niz godina. Jasnu definiciju kapitalizma dao je Marx koji je utemeljitelj i žestoki protivnik ove teorije. Kapitalizam predstavlja bogaćenje pojedinaca, vlasnika kapitala, popraćeno klasnim raslojavanjem. Osnovni pokretač u ovim sustavima je kapital. Suvremeni kapitalizam kakav je danas prisutan temelji se na rastu i gomilanju kapitala multinacionalnih kompanija, a osnovni pokretač cijeloga sustava je financijski kapital. Teoriju financijskog kapitala postavio je Hilferding 1910.godine u svojoj knjizi Financijski kapital. Već je tada predvidio financijski kapital kao ključnog pokretača ekonomije, te dominaciju financijskog kapitala nad realnom ekonomijom. Njegova teorija zasnovana je na uskoj spregi banaka i industrije, oboje u privatnim rukama. Razvoj i širenje poslovanja kao temelj profita potiču kroz vertikalnu integraciju te financiranje od strane banaka. Banke kao financijeri imaju dobitak od zarađenoga profita, a industrije / poduzeća se javljaju kao monopolisti na tržištima. Ovakav način djelovanja doveo je u 2008.godini do financijskog kraha, odnosno do sloma financijskog sustava, koji se potom zbog uske povezanosti proširio na realnu ekonomiju izazivajući razorne posljedice.