Teorija igara predstavlja skup međusobnih interakcija kojima se nastoji donijeti optimalna odluka za djelovanje u brojnim područjima znanosti, ali i svakodnevnog života. Svojim razvojem tijekom 20. stoljeća svoje mjesto nalazi u brojnim prirodnim, društvenim i humanističkim znanostima, a najzaslužniji za to su John von Neumann i John Nash. Oni su svojim djelima omogućili teoriji igara da od teorije poznate samo manjem znanstvenom krugu postane jedna od najperspektivnijih i najnagrađivanijih teorija s tendencijom postanka najprimjenjenije metode u formiranju i donošenju strateških odluka. U radu je teorija igara i njezina primjena prikazana u odnosu sustava obrazovanja i tržišta rada koji u Hrvatskoj nisu dovoljno usklađeni, no taj problem je prepoznat. Vlada Republike Hrvatske, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta te Ministarstvo rada i socijalnog sustava u svojim najvažnijim dokumentima ističu usklađivanje sustava obrazovanja s potrebama tržišta rada kao jedan od najvažnijih zadataka za učinkovitiji obrazovni i znanstveni sustav, efikasno i produktivno tržište rada i pokretanje brojnih pozitivnih trendova u gospodarstvu. U analizi se pomoću teorije igara pronalaze optimalna rješenja, te se predstavljaju sve raspoložive strategije. Analiza je temeljena na pretpostavljenim veličinama, stoga nije direktno primjenjiva u praksi, no cilj rada je ukazati na perspektivu i značaj teorije igara kao metode donošenja optimalnih odluka, a ne donošenje smjernica za usklađivanje ovih dvaju tržišta.