U diplomskom radu istraživali su se problemi i mogućnosti implementacije održive poljoprivredne proizvodnje u Republici Hrvatskoj. Poljoprivreda je jedna od najvažnijih grana ekonomije i društva, koja osim što proizvodi hranu za ljude i životinje, društveni je i ekonomski temelj mnogim ruralnim zajednicama. U poljoprivredi se danas razlikuju tri sustava gospodarenja konvencionalan, integriran i održiv, ekološki način poljoprivredne proizvodnje. Probleme stvara konvencionalan način poljoprivredne proizvodnje kojim se želi ostvariti što veća dobit i tržišno konkurentan proizvod, ne mareći za štetne posljedice na ekosustav i zdravlje ljudi. Takav štetan način proizvodnje, potakao je ljude na osvještavanje i pojavu održive poljoprivredne proizvodnje. Pod pojmom održive poljoprivredne proizvodnje podrazumijeva se sustav gospodarenja kojim se zadovoljavaju potrebe ljudi za hranom uz istovremeno dugoročno održavanje kvalitete okoliša. Cilj ovoga rada bio je istražiti na koji način Europska unija potiče bavljenje održivom poljoprivredom te koji su pozitivni rezultati takve proizvodnje na okoliš i gospodarstvo. Također, u radu su ispitane mogućnosti implementacije takvog načina proizvodnje u Hrvatskoj. U Republici Hrvatskoj održiva poljoprivredna proizvodnja još uvijek je na niskom razvojnom stupnju, ponajviše zbog nerazvijenog i neorganiziranog tržišta. Posljednjih godina broj ekoloških proizvođača u Hrvatskoj je u porastu, razvija se ekološka svijest proizvođača i potrošača, stoga uz dobru poljoprivrednu politiku održiv razvoj poljoprivrede nudi veliku mogućnost za razvoj i unapređenje gospodarstva Republike Hrvatske.