Završni rad analizira industriju, zaposlenost i zaposlenost u prerađivačkoj industriji u periodu od 2009. do 2019. godine. Industrija se može definirati kao aktivnost proizvodnje, prerade sirovina ili gradnje. Rast važnosti industrije u nacionalnom gospodarstvu naziva se industrijalizacijom, a pad važnosti deindustrijalizacijom. Industrijalizacija je u Republici Hrvatskoj započela nakon Drugog svjetskog rata, a od 90.-ih godina 20. stoljeća prisutan je proces deindustrijalizacije što negativno utječe na cjelokupno gospodarstvo Republike Hrvatske. Radno aktivno stanovništvo sastoji se od zaposlenih i nezaposlenih osoba koje aktivno traže posao. U RH stopa participacije uvijek je niža od europskog prosjeka, a niži je i radni vijek. Tržište rada u Republici Hrvatskoj uglavnom nije uravnoteženo od 90.-ih godina prošlog stoljeća ponuda je bila uslijed sve veće nezaposlenosti veća od potražnje za radom koja se je smanjivala radi pada proizvodnje, rata i deindustrijalizacije. Posljednjih godina događa se suprotno, te ponuda rada uslijed iseljavanja i smanjivanja broja stanovnika postaje manja od potražnje za radom. Zaposlenost u prerađivačkoj industriji imala je u razdoblju od 2009. do 2019. godine oscilirajući trend, najprije je pod utjecajem gospodarske krize opadala, a zatim izlaskom iz krize dolazi do rasta zaposlenosti. Nezaposlenost je imala suprotan trend odnosno najprije je rasla, a zatim opadala. Većinu radnika u prerađivačkoj industriji čine muškarci sa završenom srednjom školom, a udio visoko obrazovane radne snage je nizak što za industrijsku strukturu predstavlja problem. U Europskoj uniji prerađivačka industrija predstavlja motor razvoja gospodarstva, a i u RH ona ostvaruje 75% prihoda cijele industrije, ali je njena uloga deindustrijalizacijom i orijentacijom na uslužni sektor gospodarstva posebice turizam smanjena, što je za gospodarstvo izrazito loše.