U radu će se analizirati kretanje cijene naftnih derivata kako u Republici Hrvatskoj tako i na svjetskoj razini. Promatrat će se interni i eksterni uvjeti koji određuju i utječu na promjene cijene i njihove potrošače i proizvođače. Sve više elemenata i faktora kroz vrijeme utječe na naftu i naftne derivate od prirodnih katastrofa koje pogađaju velike proizvođače i samim time se onemogućuje ili oštećuje daljnji proizvodni proces do političkih nestabilnosti i utjecaja drugih država i njihovih zakona i organizacija u kojoj djeluju gotovo monopolistički u svrhu svojeg probitka. Jedna od takvih organizacija je OPEC čije članice su većinom sa bliskog istoka i imaju najveće rezerve naftnih derivata, no nisu sve najveće ekonomije udruženu u nju, SAD koji je najveći konzumator i jedan od većih proizvođača nije u OPEC-u. Od 2018. godine OPEC je kontrolirao otprilike 72% ukupnih svjetskih rezervi sirove nafte i proizveo 42% ukupne svjetske proizvodnje sirove nafte. Međutim, SAD je bio najveća svjetska zemlja koja se bavi proizvodnjom nafte u 2018. godini s više od 10 milijuna barela dnevno. Iako OPEC još uvijek ima sposobnost pokretanja cijena, SAD je ograničio cijenu kartela povećavajući proizvodnju kad god OPEC smanji svoju proizvodnju. Zatim pratimo naftne derivate u Hrvatskoj, od samog početka procesa proizvodnje do čimbenika koji određuju cijenu i njenih utjecaja koji ju mijenjaju. Od trošarina, marži pa sve do PDV-a koje utječu na potrošnji i trgovinu naftnih derivata. U Hrvatskoj se bilježi porast proizvodnje naftnih derivata, nastavak povećanja uvoza naftnih derivata, dok se uvoz sirove nafte također povećao proizvodnja istog je pala. U usporedbi sa većim ekonomijama kao što su SAD, Japan i Kanada u postotku Hrvatska porezna davanja s dvostruko veća. Predviđa se rast potražnje za naftom sve 2030. dok drugi obnovljivi izvori energije ne preuzmu tržište zatim će naftna industrija više rast u 2040-ima, ali će ostati važan dio globalnog energetskog sustava.