Početak svjetske ekonomske krize predstavlja događaj kada u hrvatskom gospodarstvu započinje razdoblje pada u prerađivačkoj industriji u pogledu industrijske proizvodnje. Ulaganje u ljudski kapital, inovacije, tehnologiju samo su neke od važnijih stvari za postizanje konkurentnosti u tom dijelu industrije. Zemlje Europske unije (EU) ostvaruje značajne prihode u prerađivačkoj industriji, dok Hrvatska iz godine u godinu sve više opada. Kroz rad se stoga analizira prerađivačka industrija od početka velike ekonomske krize pa sve do 2017. godine kako bi se jasno ukazalo što se zbiva sa ključnim makroekonomskih indikatorima i gdje je zapravo problem. Ukazuje se na probleme manjka investicija u dugotrajnu imovinu, inovacija, broja zaposlenih, nedovoljnog izvoza, prosječne bruto plaće. Međutim glavni problem koji predstavlja pokretač svih drugih problema je negativni neto izvoz koji se porastao od 2009. do 2017. godine. Konkurentnost je nužna u ovom djelu industrije koju Hrvatska gubi. Nakon provedenog istraživanja uvidjelo se da u investicijama najveći problem imaju sektori C24 i C14. Najmanju proizvodnost rada pak se vidi u sektorima C29 i C27, dok neto izvoz već godinama problematičan za sektore C20, C28 i C29. Međutim u konačnici, sektori koji pokazuju veliku tendenciju ka izumiranju, odnosno gašenju su C24 i C29. Ovo su sektori koji zbog prirode svog poslovanja zahtijevaju visoku razinu inovacija i investicija. Temeljem analiziranja industrijske strategije Njemačke, daje se uvid u moguću implementaciju nekih strateških planova kao što su su okrupnjivanje malih poduzeća, veća ulaganja u gospodarstvo od strane države, izrada izvozne mreže te još brojne druge.