Rastuća nezaposlenost jedna je od najbitnijih pitanja u gospodarstvu Republike Hrvatske. Govori se o tome svakodnevno, ali se ne navode uzroci i rješenja. Za Republiku Hrvatsku, nezaposlene osobe jesu veliki socijalni i društveni problem. Republika Hrvatska treba težiti ravnoteži na tržištu rada. Do ravnoteže dolazi ukoliko su ponuda za radom i potražnja za radom ujednačene, dakle ako se nudi onoliko radnika koliko ih se potražuje. To se može ostvariti aktivnim i pasivnim mjerama. U borbi protiv socijalnih razlika i osjećaja društvene isključenosti, politike zapošljavanja igraju veoma bitnu ulogu. Tržište rada Republike Hrvatske nije savršeno tržište što znači da istovremeno postoji nezaposlenost i nepopunjena potražnja za radnicima. Odgovarajuća politika tržišta rada treba ublažiti strukturni nesklad između ponude i potražnje za radom. Prilikom određivanja životnog standarda građana Republike Hrvatske, tržište rada ima najvažniju ulogu. U Republici Hrvatskoj izražena je politika koja više teži očuvanju postojećih radnih mjesta, nego li stvaranju novih mogućnosti zapošljavanja. To dovodi do nefleksibilnosti i nekonkurentnosti tržišta rada što za rezultate ima smanjenje broja radnih mjesta i smanjenje prostora za novo zapošljavanje. Jedan od najvećih poticaja radniku za njegov ekonomičan rad je plaća. Plaća je naknada koju poslodavac kontinuirano isplaćuje radniku za njegov rad. Trenutna minimalna bruto plaća u Republici Hrvatskoj iznosi 3.750,00 kuna, dok minimalna neto plaća iznosi 3.000,00 kuna. Poznato je da je većini radne snage u Republici Hrvatskoj plaća ujedno i jedini stalni prihod te sukladno s time plaća za radnika ima veliku vrijednost i važnost. Mjesečna plaća u Republici Hrvatskoj je triput niža od prosjeka zapadne Europe, dok su cijene roba i usluga prilično usklađene (N1 Info, 2018). To daje poticaj stanovništvu da emigrira iz države što trenutno pogađa Republiku Hrvatsku.