U većini razvijenih zemalja, osobna potrošnja najveći je makroekonomski agregat s udjelom u BDP-u od oko 60%. Potrošnja kućanstva ujedno je izrazito specifična komponenta bruto domaćeg proizvoda, koja s jedne strane snažno multiplikativno utječe na sveukupna makroekonomska kretanja, dok je istovremeno visoko ovisna o gospodarskim kretanjima i primarno određena razinom raspoloživog dohotka. Slijedom navedenog, nužno je istaknuti važnost dobrog razumijevanja kretanja potrošnje i definiranja odrednica potražnje za potrošnim dobrima. Svrha istraživanja ove doktorske disertacije detaljno je proučavanje i specificiranje odrednica potražnje za hranom te produbljavanje znanja o odrednicama agregatne potražnje. Model je razvijen koristeći mikroekonomske temelje i spoznaje o preferencijama hrvatskih kućanstava, s ciljem utvrđivanja značajnosti utjecaja pojedinog obilježja kućanstva na sveukupnu potražnju procjenjenu modelom. U empirijskom dijelu istraživanja korišten je model AIDS - skoro idealan sustav potražnje i njegova kvadratna forma QUAIDS. Odrednice koje imaju signifikantan utjecaj na kretanje količine potražnje za prehrambenim proizvodima pritom su klasificirane u ekonomske (dohodak potrošača i cijene proizvoda) te socio-demografske (veličina kućanstva, starost nositelja kućanstva, spol nositelja kućanstva, razina edukacije nositelja kućanstva i prisutnost djece u kućanstvu). Istraživanje je provedeno na podacima vremenskog presjeka o potrošnji kućanstava za 2014. godinu koje je ustupio Državni zavod za statistiku, a rezultiralo je spoznajom da je znanstvenim metodama moguće empirijski utvrditi i dokazati signifikantni utjecaj različitih ekonomskih i socio-demografskih osobitosti kućanstva na karakteristike agregatne potražnje za hranom u Republici Hrvatskoj. Tijekom istraživanja se utvrdilo da je za opisivanje hrvatske potražnje za hranom prikladniji QUAIDS model, dok dohodovne, cjenovne i cjenovno unakrsne elastičnosti hrvatskih potrošača ne odstupaju od trendova koji se očituju tijekom usporedbe rezultata s drugim tranzicijskim i posttranzicijskim zemljama. Osim znanstvene komponente ove doktorske disertacije, rezultati istraživanja imaju i praktičan doprinos koji se očituje u mogućnosti simulacije promjene javnih politika, a koje mogu imati direktne implikacije za čitav niz društvenih pojava.