Ovaj diplomski rad je prikaz spoznaja o predmetu istraživanja koji je obuhvaćao dugoročna rezerviranja i neizvjesne obveze, temeljen na proučavanju dostupne literature i aktualne gospodarske prakse. Teorijski, tema je obuhvatila računovodstveni tretman dugoročnih rezerviranja i neizvjesnih obveza, u kojem se opisuju svi bitni dijelovi kao što su pojam i značenje rezerviranja i neizvjesnih obveza, početno priznavanje i mjerenje rezerviranja i neizvjesnih obveza, zatim vrste i porezno priznavanje rezerviranja. Za trgovačka društva koja primjenjuju Međunarodne računovodstvene standarde financijskog izvješćivanja obvezna je primjena MRS 37 - Rezerviranja, nepredvidive obveze i nepredvidiva imovina. Istraživanjem se kroz konkretan primjer poduzeća prikazalo knjiženje rezerviranja kao trošak tekućeg razdoblja u skladu s Međunarodnim standardima financijskog izvješćivanja, odnosno Hrvatskim standardima financijskog izvješćivanja. Budući da promatrano poduzeće u bilanci posjeduje stavku dugoročna rezerviranja za sudske sporove te na temelju spoznaje da su rezerviranja za sudske sporove porezno priznata, istraživanjem se došlo do zaključka da iznos koji se rezervira u tu svrhu ne podliježe porezu na dobit, odnosno umanjuje osnovicu poreza na dobit. Koji iznos rezervirati donosi uprava poduzeća, a na temelju izračuna i procjene odvjetnika. Tim primjerom su, također, prikazane konkretne situacije u kojima poduzeće koristi rezerviranja za započete sudske sporove, popis sporova koji se vode protiv samog poduzeća kao i odluka o rezerviranju koju donosi uprava poduzeća na temelju procjene odvjetnika.