Osiguranje podrazumijeva prijenos određenoga rizika sa osiguranika na osiguratelja. Osiguranik sklapa sa osigurateljem (osiguravajućim društvom) ugovor o osiguranju u kojem je definiran obuhvat rizika odnosno moguće štete od koje se osiguranik štiti. U zamjenu za određenu premiju osiguraniku se u slučaju nastupa štete od koje se osigurava isplaćuje naknada. Temelj je osiguranja taj da se rizik prelama temeljem solidarnosti, odnosno temeljem skupine osiguranja od iste štete. Osiguranje se može javiti u nekoliko oblika, a temeljna podjela osiguranja je na životno i neživotno. Osiguranje se može razlikovati i prema prodajnim kanalima. Jedan od sve učestalijih prodajnih kanala je banka. Prodaja osiguranja preko banaka naziva se bankoosiguranjem. Preko bankoosiguranja javlja se veliki broj prednosti kako za banku preko čijih kanala se osiguranje prodaje, tako i za samo osiguravajuće društvo čija se osiguranja prodaju. Prednost od bankoosiguranja imaju i osiguranici, koji na jednom mjestu dobiju bankarske usluge i usluge osiguranja. Kanal prodaje bankoosiguranja je relativno razvijen u zemljama EU gdje se značajan udio ukupne bruto premije ostvaruje preko ovoga prodajnog kanala. U Hrvatskoj je bankoosiguranje slabije zastupljeno, ali se u posljednjim godinama javlja sve veći trend prodaje osiguranja ovim putem.