Zbog uspješnog sagledavanja financijskog položaja neophodno je razumjeti glavne bilančne kategorije te metode njihova mjerenja i priznavanja. Bilanca je financijski izvještaj koji pruža informacije o stanju poduzeća na određeni tj. izvještajni dan, a izvještaj o novčanom toku i račun dobiti ili gubitka financijski izvještaji o uspješnosti poslovanja poduzeća u određenom razdoblju. Kako bi svako poduzeće moglo obavljati svoju djelatnost na najbolji mogući način mora imati imovinu koja se pojavljuje u obliku kratkotrajne i dugotrajne imovine. Dugotrajna imovina je u pravilu značajnije vrijednosti i ekonomske koristi od nje poduzeće očekuje duže od jedne godine. Kratkotrajna imovina je u pravilu manje vrijednosti i korist od je poduzeće očekuje se unutar jedne godine. Kapital koji se ulaže u poslovanje neprekidno se mijenja jer u suštini predstavlja neto imovinu odnosno razliku između imovine i obveza. U proizvodnim poduzećima značajno je zastupljena kratkotrajna imovina u obliku sirovina, materijala proizvodnje u toku, poluproizvoda i gotovih proizvoda. Stoga je računovodstveno praćenje zaliha kratkotrajne imovine vrlo značajno procjenu financijskog položaja i uspješnosti poduzeća. Računovodstveni okvir za praćenje zaliha kratkotrajne imovine sadržan je u međunarodnom računovodstvenom standardu br. 2 –Zalihe, a u Republici Hrvatskoj, kada je riječ o mikro i malim poduzećima, u hrvatskom računovodstvenom standard br.10 –Zaliha.