U radu se prikazuje važnost unaprjeđenja transportnog osiguranja, odnosno nepovoljan položaj hrvatskih prijevoznika u slučaju štetnog događaja te loša sudska praksa u području transportnog osiguranja. Transportno osiguranje je ekonomska kategorija koja ima za zadaću pružiti zaštitu pojedincima u granicama mogućnosti uslijed štetnih događaja. U današnje vrijeme prisutan je sve veći broj rizika i pojava na koje pojedinci ne mogu utjecati niti ih predvidjeti. Prilikom prijevoza, roba je izložena različitima rizicima koji se mogu naći na njenom putu. Na dugim relacijama iznimno su zahtjevni pretovari i skladištenje. U takvim slučajevima i nastanak štetnog događaja je na najvišoj razini. Prijevoznik se u takvim situacijama mora zaštititi od svih mogućih posljedica koje izravno utječu na njegovo poslovanje,a to je moguće ugovaranjem odgovarajuće vrste transportnog osiguranja. Njegova važnost je u tome što ono pruža materijalnu sigurnost osiguraniku od mogućih rizika i njihovih posljedica. Na hrvatskom tržištu treba poraditi na informiranosti, edukaciji, ali i na ponudi polica osiguranja odgovornosti jer zajedničkim ciljem, spriječio bi se ogroman gubitak. Saniranjem stanja u cestovnom zakonodavstvu moglo bi se puno postići i doći na željenu razinu europskih zemalja. Put je dug, ali ostvariv i perspektivan. Dijela kolača privremeno bi se trebali odreći svi, u želji postavljanja prijevozničkog sektora na noge i da se dostigne strana konkurencija, a sve u želji zadržavanja domaće prijevozničke i osiguravajuće industrije. Cilj bi trebao biti, ne samo zadržavanje na nacionalnoj razini, već pokušati ući na međunarodno tržište i ostvariti što bolji rezultat. Zato je potrebno odrediti što kraći rok za sređivanje hrvatskog zakonodavstva jer poslovno gledajući, svaki dan je u gubitku.