Svrha ekonomije je efikasno korištenje ograničenih resursa u svrhu zadovoljenja želja i potreba kupaca. Glavna je podjela na mikroekonomiju i makroekonomiju. Dok mikroekonomija proučava dio određenog gospodarstva (primjerice određeno poduzeće), makroekonomija se fokusira na cjelokupno tržište. Poduzeća kombiniraju resurse kako bi proizveli razna dobra i usluge te efikasno upravljali istim tim resursima, a osnivanje poduzeća uz sebe veže određene troškove. Općenito su se troškovi počeli proučavati tek nakon Velike depresije 1929. kada su se slomila nacionalna gospodarstva, pojavila se masovna nezaposlenost i deflacija. Do sloma tržišta je dovelo spekulativno tržište dionicama i drugim vrijednosnim papirima, a kako je SAD bio pokretač razvoja svjetske privrede, slom tržišta SAD-a je doveo do svjetskog sloma. Tijekom vremena oporavka, sve se više pažnje posvećuje detaljima o kojima se ranije nije brinulo – troškovima. Trošak predstavlja novčani izraz utrošenih resursa u proizvodnju, a cilj je svakog poduzeća smanjiti troškove uz istovremenu proizvodnju što više proizvoda i usluga. Upravo takva proizvodnja se naziva efikasnom proizvodnjom. Ovaj se rad bavi istraživanjem obračuna troškova proizvodnje na primjeru tvrtke Ledo d.d. Sastoji se od teorijskog dijela koji objašnjava pojam i podjelu troškova, metode i modele upravljanja troškovima te računovodstveno praćenje troškova te praktičnog koji obuhvaća korištenje teoretskog znanja u praksi, odnosno korištenje teoretskog znanja prilikom analiziranja troškova proizvodnje tvrtke Ledo d.d.