Ovaj diplomski rad za svrhu ima prezentirati učinkovitost postojećeg načina poslovne komunikacije, odnosno prikazati kako neprimjerena, neadekvatna i nedovoljna komunikacija, između poslovnih partnera, među kolegama, zaposlenicima, ali i prema javnosti - odnosi s javnošću, stvara lošu percepciju javnosti ali isto tako prikazuje koje sve korake i aktivnosti treba poduzeti da se stvori jedan pozitivan imidž. Sam početak rada stavlja težište na pojašnjenje značenja verbalne i neverbalne komunikacije sa svim njhovim oblicima, te probleme na koje se u tom kontekstu nailazi u jedinicama lokalne/regionane samouprave. Prisutni načini verbalne (pisane i usmene) i neverbalne komunikacije pokazuju greške koje se često pojavljuju. Kod pisane korespondencije treba obratiti pozornost kako na način pisanja dopisa tako i na način odgovora ovisno o načinu zaprimljenog pisma. Česte su greške gledajući s pravopisne i gramatičke strane što osobama zaposlenim u jedinicama lokalne/regionalne samouprave nikako ne smije biti dopušteno. Kao sve veći problem istaknuto je sve više korištenje tuđica u komunikaciji, za što nema nikakave potrebe i za što hrvatski jezik ima dovoljno svojih konkretnih riječi. Neverbalna komunikacija nosi najveći „teret“ u komunikaciji i o njoj uvelike ovisi uspješnost komunikacije. Neverbalnom komunikacijom šalju se nesvjesne poruke, stoga je stavljen naglasak na koje sfere neverbalne komunikacije treba naročito obratiti pozornost. Verbalna i neverbalna komunikacija moraju biti sinkronizirane, odnosno moraju davati istu poruku jer ukoliko odudaraju jedna od druge može se ostaviti dojam da se ne govori istina. Iznesene su mogućnosti rješavanja navedene problematike koja uključuje pravila verbalne (pisane i usmene), neverbalne komunikacije te organizacija odnosa s javnošću kojeg je neizostavni dio protokol, kao ključan element u vođenju efikasne i uspješne komunikacije.