Hotelska poduzeća s obzirom na djelatnost kojom se bave imaju veliki udio dugotrajne imovine u ukupnoj imovini iskazanoj u aktivi unutar izvještaja o financijskom položaju. Dugotrajna imovina hotelskih poduzeća uglavnom se odnosi na materijalnu imovinu koja uključuje zemljišta, građevinske objekte te postrojenja i opremu te manji dio koji se odnosi na nematerijalnu imovinu. Dugotrajna imovina početno se priznaje po trošku nabave, a kasnije se umanjuje za iznos obračunate amortizacije odnosno uvećava za iznos revalorizacije ako je došlo do promjene fer vrijednosti imovine kako bi se utvrdila njezina knjigovodstvena vrijednost. Amortizacija se računa na nabavnu vrijednost imovine po prethodno utvrđenim stopama koje ovise o procijenjenom vijeku trajanja. Imovina koja nema ograničeni vijek trajanja (kao što su zemljišta) ne podliježe obračunu amortizacije. Dugotrajna imovina nije namijenjena prodaji, pa tako nije nužno da se njezinom prodajom ostvari prihod. Ovisno o prodajnoj cijeni (koja može biti veća ili manja od knjigovodstvene vrijednosti) prilikom prodaje dugotrajne imovine proknjižit će se prihod ili rashod od prodaje i to kao ostali prihodi ili rashodi.