Predmet rada je dugotrajna imovina, ključna za ostvarivanje prihoda poslovnog subjekta kroz temeljnu djelatnost. Dugotrajna imovina se postupno troši tijekom uporabe, no trošenje može varirati, zbog čega je potrebno redovito procjenjivati njezinu vrijednost. Cilj rada je prikazati računovodstveno evidentiranje dugotrajne imovine od nabave do prestanka priznavanja na temelju primjera iz prakse. Za razliku od kratkotrajne imovine, dugotrajna se postupno troši, što zahtijeva amortizaciju. Iako Zakon o porezu na dobit propisuje stope amortizacije, u praksi se one prilagođavaju vrsti imovine i potrebama poduzeća. Neka poduzeća koriste amortizaciju kako bi povećala troškove i zadržala sredstva za buduće investicije ili kako bi prilagodila financijski rezultat. Iako se dugotrajna imovina obično odnosi na materijalnu i nematerijalnu imovinu, posebnu pažnju treba posvetiti financijskoj imovini i dugotrajnim potraživanjima kao specifičnim oblicima imovine. Primjeri iz prakse pokazuju kako nabava povećava ukupnu vrijednost imovine, dok je amortizacija smanjuje. Na primjer, građevinski objekti u 2022. godini imali su manju vrijednost u odnosu na 2021. zbog amortizacije. Amortizacija opreme i postrojenja odvijala se po stopama od 10-30%, a amortizacija transportnih sredstava po stopama od 20-25%. Ulaganja u vrijednosne papire također su dio financijske imovine Društva, dok su zajmovi iz 2021. naplaćeni u 2022. Ovaj pregled pokazuje ključne aspekte upravljanja dugotrajnom imovinom u poduzećima na praktičnim primjerima.