Trenutno stanje u svijetu ukazuje na to da je novac nužan kako bi netko sebi osigurao dostojanstven život. Njime se ne kupuju samo stvari koje predstavljaju razonodu, nego je potreban za odjeću, hranu i druga sredstva nužna za preživljavanje. Ako se u takvim uvjetima nekome onemogući ili ograniči pristup novcu, lako se može reći kako se nad njim vrši nasilje. Upravo su takva ponašanja tema ovog rada. Glavni cilj rada bio je saznati tko su to žrtve ekonomskog nasilja i postoje li neki specifični čimbenici koji čine osobu podložnijom navedenom fenomenu. Dosadašnja istraživanja pokazuju kako postoje određena obilježja osobe koja dovode do toga da ona postaje žrtva navedene vrste nasilja lakše nego druge osobe. Spomenuti čimbenici su ženski spol, niski stupanj obrazovanja, nizak materijalni status, visoka životna doba, nezaposlenost, niska primanja, velik broj članova kućanstva u kojem osoba živi te život u ruralnim područjima. Neki od ovih čimbenika ponavljaju se u većem broju istraživanja, a neki se pojavljuju samo u pojedinim pa je teško povezanost između njih i nasilja uzeti kao dokazanu. U ovom radu, koristeći Kruskal–Wallis test, nije utvrđena povezanost niti sa jednim od navedenih čimbenika. Razlog tome su vjerojatno okolnosti i pod kojima je istraživanje provedeno koja ujedno predstavljaju i ključna ograničenja. Prvenstveno se ovo odnosi na malu zastupljenost osoba koje su doživjele ekonomsko nasilje među ispitanicima u istraživanju te najvjerojatnije nedostatku svjesnosti o činjenici da su ovi oblici ograničavanja i kontrole također ozbiljni tipovi nasilja.