Mirovinski sustav Republike Hrvatske ovisi o poslovno aktivnim pojedincima, a Republika Hrvatska je danas zemlja s visokom stopom umirovljenika. Nepovoljna demografska slika preopteretila je sustav i dovela do velike mirovinske reforme 2002. godine. Sustav danas čine tri stupa mirovinskog osiguranja. Tema ovog završnog rada je treći stup mirovinskog osiguranja, odnosno dobrovoljni mirovinski fondovi koji na tržištu mogu djelovati kao otvoreni ili zatvoreni. Osim po kriteriju ulaska u fond, oni se razlikuju i po strukturi ulaganja. Uplaćivanjem sredstava u dobrovoljne mirovinske fondove ostvaruje se pravo na dodatnu mirovinu za starost koja se u slučaju neiskorištavanja može prepisati na potomke. Ovakav oblik štednje potiče država koja nagrađuje dobrovoljnu mirovinsku štednju s poticajima do iznosa od 99,54 eura godišnje. Cijeli mirovinski sustav je pod kontrolom države, što ga čini sigurnijom opcijom za ulaganje. Međutim, kako država ulijeva povjerenje, tako ulijeva i nesigurnost prethodnim propustima i zataškavanjem javnih afera. U uvjetima niskih plaća i visoke inflacije, brojnim osobama ulaganje u dobrovoljnu mirovinsku štednju predstavlja značajni trošak koji si ne mogu priuštiti, stoga je dobrovoljna mirovinska štednja slabije zastupljena.