Očinski dopust, nekoć rijetka beneficija, značajno je evoluirao tijekom godina, odražavajući promjenu stavova prema rodnim ulogama i obiteljskoj dinamici. Dopust za očeve prepoznat je kao jedna od mjera za postizanje veće ravnopravnosti spolova. Tradicionalno, žene su nosile primarnu odgovornost za brigu o djeci, često nauštrb svoje karijere. Društvena očekivanja da bi majke trebale biti primarne skrbnice rezultirala su onim što je uobičajeno poznato kao "child penalty". Žene su se suočavale s diskriminacijom i padovima u karijeri zbog pretpostavki o njihovoj predanosti i sposobnosti da usklade posao i obitelj. Dopusti namijenjeni očevima trebali bi dovoditi u pitanje ovaj tradicionalni narativ potičući očeve da preuzmu aktivnu ulogu u roditeljstvu od najranijih faza života svog djeteta. Osiguravajući očevima slobodno vrijeme posvećeno povezivanju sa svojom novorođenčadi i podršci svojim partnerima, očinski dopust ne samo da promiče veću ravnopravnost spolova u odgovornostima skrbi, već i ublažava neke terete koji se stavljaju na žene. Očinski dopust i dalje je u mnogim dijelovima svijeta samo zamisao, a u onima gdje je ponuđen, vrlo često nije potpuno, pa niti djelomično primijenjen. Zbog toga, puni potencijal očinskog dopusta za osnaživanje žena kao i muškaraca i redefiniranje rodnih uloga može se ostvariti samo ako ga prate politike podrške na radnom mjestu i kulturološke promjene. Ovaj rad ima za cilj istražiti koliko je razvijen dopust namijenjen očevima, kakva je primjena u državama Europske Unije, i ponajviše koliko je očinski dopust (uz roditeljski) prihvaćen i primijenjen u Hrvatskoj. Rad se temelji na analizi dostupnih statističkih podataka iz različitih europskih zemalja i rezultata vlastitog istraživanja o korištenju očinskog i roditeljskog dopusta u Hrvatskoj, te se uspoređuje pravni okvir i stvarna praksa u Hrvatskoj s onima u drugim članicama Europske unije.