U posljednjem desetljeću zabilježen je kontinuirani porast izgradnje fofonaponskih elektrana koje se priključuju na elektroenergetski sustav, a takav trend se očekuje i u narednim desetljećima. Povećanjem udjela fotonaponskih elektrana koje su priključene na niskonaponsku distribucijsku mrežu može doći do porasta napona u mreži koji može uzrokovati smetnje potrošačima ili bi došlo do prorade prenaponske zaštite koja bi onemogućila daljnji rad fotonaponske elektrane paralelno s mrežom dok se ponovno ne stvore povoljne električne prilike. Iz tog razloga potrebno je razmotriti primjenu naponske regulacije. Metoda s najvećim potencijalom naponske regulacije je metoda regulacijom radne snage. Najveći nedostatak te metode je ograničavanje vršne snage proizvodnje elektrane što stvara gubitak proizvođaču. Predmet istraživanja ovog završnog rada je utjecaj tri različite metode regulacije radne snage na isplativost fotonaponskih elektrana kod kupaca s vlastitom proizvodnjom. Prvo je izrađena ekonomsko financijska analiza isplativosti fotonaponske elektrane ovisno o veličini poticaja, snazi elektrane i prosječnoj godišnjoj potrošnji za slučaj kad nema naponske regulacije te za slučaj hibridnog fotonaponskog sustava s dograđenim baterijskih sustavom. Potom je napravljena ekonomsko financijska analiza utjecaja tri različite metode naponske regulacije regulacijom radne snage na isplativost ulaganja u fotonaponske elektrane u odnosu na slučaj bez regulacije. Razmatrane metode naponske regulacije su fiksno ograničenje vršne snage, stupnjevana regulacija radne snage i dinamička regulacija radne snage. Potom je napravljena usporedba rezultata analize svih razmotrenih slučajeva na temelju kojih je izveden zaključak ovog istraživanja.