Republika Hrvatska se približava 10-oj godišnjici svojeg punopravnog statusa u europskoj obitelji te je potrebno izraditi bilancu prve dekade članstva. Pritom se nameću pitanja Gdje smo?, Koliko smo napredovali?, Koja su ključna područja napretka?, Što nas čeka u budućnosti?, itd. Ukoliko se okvirno sagledaju dosadašnja dostignuća Republike Hrvatske u članstvu EU moguće je zaključiti kako je zemlja ispunila sve korake i obveze koje su pred nju stavljene te ona svakoga dana sve više jača svoju pripadnost „europskoj“ obitelji. Ipak, unatoč svim pruženim, u široj javnosti se stječe dojam kako one nisu do kraja iskorištene. Pritom, kao jedan od razloga je moguće identificirati i nedostatak znanja o tematikama europskih integracija među studentskom populacijom, ali u široj društvenoj zajednici te kontinuirano smanjenje broja studijskih smjerova i kolegija povezanih sa ovim temama na hrvatskim sveučilištima. Odgovori na prethodno postavljena pitanja te nepostojanje konsenzusa uže i šire javnosti o dosadašnjim učincima članstva u EU na razvoj hrvatskog gospodarstva, motivirali su urednike ove znanstvene monografije na pokušaj utvrđivanja stvarnog stanja te identifikaciju izazova i perspektiva s kojima će se Republika Hrvatska suočiti u godinama koje slijede. Posebnu vrijednost ove znanstvene monografije predstavljaju doprinosi suradnika koji su aktivno sudjelovali u nekim od najvažnijih etapa hrvatskog napredovanja u europskim integracijskim procesima. Znanstvena monografija se sastoji od 11 međusobno povezanih dijelova. Razmatranja započinju uvodom u kojem je definirana problematika i ključni motivi zbog kojih se pristupilo kreiranju ove znanstvene monografije te je detaljno prezentirana njezina struktura. Poglavlje znanstvene monografije pod naslovom Europska unija i Republika Hrvatska predstavlja sintezu ključnih etapa razvoja odnosa EU i Republike Hrvatske. Pritom, u ovom poglavlju su prezentirani ključni koraci koje je Republika Hrvatska morala proći kako bi došla do punopravnog članstva u EU te su identificirani ključni (potencijalni, teorijski i praktični) učinci članstva na kretanje gospodarskih performansi hrvatskog gospodarstva. Razmatranja se nastavljaju poglavljem pod naslovom put Republike Hrvatske prema euru. Naime, Republika Hrvatska je 2023. godine zaokružila svoj integracijski put pri čemu je kao jedno od najvažnijih dostignuća identificirano uvođenje zajedničke valute tj. eura. U procesu prihvaćanja eura Republika Hrvatska se suočila sa složenim zahtjevima ostvarivanja kriterija nominalne i realne konvergencije. Uspješnost implementacije navedenih kriterija u nacionalno gospodarstvo te stvaranje temelja za pokretanja slojevitih i složenih strukturnih promjena uvelike će generirati buduće učinke zajedničke valute na hrvatsko gospodarstvo. Usporedno s uvođenjem eura početak 2023. godine je obilježen i uključivanjem Republike Hrvatske u Schengenski prostor, a čime je napravljen značajan korak prema daljnjoj afirmaciji četiriju tržišnih sloboda te uključivanju Republike Hrvatske u europsko područje „bez granica“. Naslov četvrtog poglavlja znanstvene monografije je Deset godina sudjelovanja Republike Hrvatske u regionalnoj politici EU-a. Regionalna politika i europski strukturni investicijski fondovi (ESIF) predstavljaju, uz zajedničku valutu, jedan od najznačajnijih simbola EU i ukupne europske integracije, kao i jedan od najvažnijih motiva uključivanja novih zemalja članica u „europsku obitelj“. Razmatranja u ovom poglavlju su orijentirana prema sintezi najvažnijih učinaka korištenja ESIF-a te ostalih dostupnih instrumenata pomoći od strane hrvatskih građana, poslovnih i javnih subjekata te ostalih dionika iz šire društvene zajednice. Također, prezentirani su najvažniji segmenti financijske perspektive 2021.-2027. godine, a koja pred hrvatsko gospodarstvo stavlja značajne prilike i izazove u kontekstu ostvarivanja rasta, oporavka te razvijanja otpornosti. U procesu uključivanja u EU Republika Hrvatske je najveće napore uložila u prilagodbu vlastitog zakonodavnog sustava pravnoj stečevini EU, kroz prihvaćanje sadržaja 35 poglavlja europskog zakonodavstva. Zakonodavni sustav EU, a time i Republike Hrvatske, predstavlja dinamički entitet uvelike osjetljiv na globalna kretanja i promjene u gospodarskim, političkim i društvenim paradigmama, a što zahtijeva kontinuirane promjene i prilagodbe. Poglavlje znanstvene monografije pod naslovom PledoaJe o deSeT Godina GraĐanSkoG PraVoSUĐenJa: normativni optimizam, borba sa statistikom i digitalni iskorak prezentiran najvažnije promjene hrvatskog zakonodavstva u kontekstu 10 godina članstva u EU. Pritom, najveći naglasak je stavljen na identifikaciju ključnih izazova i perspektiva, a s kojima se europski i hrvatski zakonodavni sustavi susreću u situaciji novih trendova, obilježenih prije svega procesima digitalne transformacije. Cjelokupni tržišni sustav EU počiva na ostvarenju četiriju tržišnih sloboda, a među kojima posebno mjesto zauzima sloboda kretanja radnika. Navedena sloboda podrazumijeva jednaki tretman radnika u ostalim zemljama članicama EU, a što u posljednjim godinama predstavlja značajan čimbenik migracija hrvatskih radnika u ostale zemlje članice EU. Poglavlje pod naslovom HrVaTSko TržiŠTe rada nakon PridrUžiVanJa eUroPSkoJ UniJi analizira ključne trendove hrvatskog tržišta rada u kontekstu članstva u EU te određuje najvažnije izazove i perspektive s kojima se ono suočava u situaciji dinamičnih globalnih promjena. Naslov sedmog poglavlja ove znanstvene monografije je Priključivanje EU i turizam u Hrvatskoj, u kojem su prezentirani najvažniji trendovi hrvatskog turizma u posljednjih 10 godina. S obzirom na visoku orijentiranost hrvatskog gospodarstva prema turističkim aktivnostima, uz sve prednosti i nedostatke takvog pristupa, veoma je važno u sljedećem razdoblju razviti koncepte osiguravanja njegovog napretka i dugoročne održivosti. EU je u zadnjih trideset godina fokus svojega djelovanja stavila na ostvarenje dugoročnog gospodarskog rasta i konkurentnosti temeljnog na pametnim izvorima, a pri čemu je najveći naglasak stavljen na ulaganja u istraživanje i razvoj, obrazovanje te njihove produkte. U skladu sa odabranim razvojnim usmjerenjem, realizacija ciljeva je usmjerena kroz različite razvojne strategije – od početaka u ranim 2000.-im godinama kada su se razvojni ciljevi ostvarivali u kontekstu Lisabonske strategije, preko razdoblja 2010. do 2020. godine kada je razvoj počivao na prioritetima strategije EUROPA 2002, pa sve do 2023. godine kada se u potpunosti afirmiraju odredbe Europskog zelenog plana. Analizirajući vremensko razdoblja hrvatskog članstva u EU, moguće je zaključiti kako je najveći utjecaj na razvoj hrvatskog gospodarstva imala strategija EUROPA 2020. Stoga poglavlje pod naslovom euRopske RAZvojne stRAtegije i RepublikA HRvAtskA – na PUTU PreMa održiVoM raZVoJU prikazuje najvažnija ostvarenja Republike Hrvatske u tranziciji prema ekonomiji znanja. U ovom poglavlju je provedena kvantitativna analiza ostvarenja ciljeva i prioriteta strategije EUROPA 2020 u Republici Hrvatskoj. Kao logičan nastavak razmatranja ove tematike, znanstvena monografija se nastavlja poglavljem pod naslovom Zelena ekonoMiJa i održiVi raZVoJ U HrVaTSkoJ: koncePTi, STraTeGiJe i FinanciranJe - jesmo li stigli?, gdje je pružena sinteza transformacije hrvatskog gospodarstva u skladu s konceptima zelene ekonomije i održivog razvoja. Pritom, najveći naglasak je stavljen na mogućnosti financiranja navedenih prioriteta na nacionalnoj i europskoj razini. Kao što je prethodno navedeno, budući razvoj EU, a time i Republike Hrvatske će u sljedećem razdoblju biti uvelike determiniran prioritetima Europskog zelenog plana, a čiji je cilj ostvariti da EU postane u potpunosti energetski neovisno i klimatski neutralno gospodarstvo do 2050. godine. Pritom, naglasak je potrebno staviti na trendove u okviru energetske politike te promjene u ovom sektoru, a koje su se u Republici Hrvatskoj dogodile u posljednjih 10 godina. Navedene spoznaje sintetizirane su u poglavlju pod naslovom eVolUciJa elektRoeneRgetskog sustAvA Republike HRvAtske