Hrvatska je među onim zemljama koje su doživjele goleme promjene na svojim tržištima rada nakon raspada bivšeg socijalističkog sustava i prelaska na tržišno gospodarstvo. Ovo razdoblje brzih strukturnih promjena u svim područjima gospodarstva karakterizirala je spora prilagodba strukture vještina radne snage. Ipak, čak i u tranzicijskim gospodarstvima očekivalo se da će nakon početnog pada stope zaposlenosti, pojava novih (privatnih) poduzeća preokrenuti proces. Međutim, to je velikim dijelom bilo zaustavljeno iznimno niskom mobilnošću radnika kroz različita zanimanja, industrije i lokacije. Razlog visoke i trajne nezaposlenosti u Hrvatskoj nedostatak odgovarajućih vještina na tržištu rada, odnosno da vještine i znanja ponude radne snage ne odgovaraju vještinama i znanjima koje poslodavci traže?. To znači da je najveći dio nezaposlenosti u Hrvatskoj strukturna nezaposlenost. Stoga je glavno istraživačko pitanje u kojoj se mjeri postojeća razina nezaposlenosti može pripisati strukturnoj/profesionalnoj neusklađenosti ili za koliko bi se nezaposlenost smanjila da se postigne strukturna ravnoteža? Stoga se može zaključiti da glavni izvor visoke i trajne nezaposlenosti u Hrvatskoj neusklađenost ponude i potražnje na tržištu rada; to je nešto što se svakodnevno koristi u političke svrhe.