Tema ovog diplomskog rada je uvođenje vodika kao pogonskog goriva u transportnom sektoru i njegova ekonomska isplativost u kontekstu postizanja klimatske neutralnosti. U radu se obrazlaže proces njegove proizvodnje uz dostupnost tehnologije te prednosti, ali i nedostaci u usporedbi s tradicionalnim fosilnim gorivima. Trenutna cijena proizvodnje vodika izrazito je visoka, no studije pokazuju kako će investiranjem dovoljno sredstava i pojavom veće potražnje ta cijena postati konkurenta ostatku tržišta i ekonomski isplativa. Analizom već provedenih istraživanja dolazi se do rezultata kako će do 2050. cijena vodika biti na prihvatljivim razinama za široku primjenu te će uz smanjenje troškova doći do supstitucije fosilnih goriva, a vodik će postati poželjna alternativa. Primjenom zelenog vodika doprinijet će se postizanju klimatske neutralnosti jer se radi o vrsti goriva koja nema štetnih emisija. U radu su navedeni razni scenariji vodikove primjene jer se uglavnom radi o projekcijama, a donošenje politika od strane nacionalnih vlada i organizacija ide u skladu s tim predviđanjima jer se velika pažnja pridaje budućnosti vodika s obzirom na njegov potencijal i mogućnost razvoja. Detaljnija analiza ukazuje na očekivanu veću primjenu vodikove tehnologije u razdoblju bližem 2050. godini kada se očekuje da će infrastruktura biti na zadovoljavajućoj razini.