U radu je analizirana struktura kapitala poduzeća koja se bave gospodarskom djelatnošću trgovine na uzorku od 13308 poduzeća u razdoblju od 2014. do 2019. godine. Različite teorije pretpostavljaju različit utjecaj determinanti koji utječu na izvore financiranja i korištenje financijske poluge u poduzećima. Dobiveni rezultati pokazuju da profitabilnija poduzeća imaju manju potrebu za zaduživanjem. Isto tako, likvidnija poduzeća s višim neto radnim kapitalom i obrtajem imovine manje koriste financijsku polugu obzirom da imaju dobar potencijal generiranja gotovine kojom financiraju ulaganja. Poduzeća s višim udjelom dugotrajne materijalne imovine u ukupnoj imovini imaju manju potrebu za zaduživanjem obzirom da amortizacija djeluje kao porezno odbitna stavka i istodobno predstavlja interno generirani izvor financiranja. S druge strane, poduzeća koja više investiraju u dugotrajnu imovinu često nemaju dovoljno vlastitih sredstava pa u investicijskim pothvatima moraju posegnuti i za tuđim izvorima te su zaduženija. Također, poduzeća s većim rastom prodaje više koriste financijsku polugu kako bi premostile period između prodaje proizvoda i naplate potraživanja od kupaca. Veća trgovinska poduzeća više koriste financijsku polugu u financiranju imovine poduzeća, odnosno zaduženija su u odnosu na manja poduzeća. Empirijski rezultati sugeriraju da su procijenjeni parametri determinanti strukture kapitala trgovinskih poduzeća u najvećoj mjeri konzistentni s postavkama teorije redoslijeda pakiranja, prema kojoj poduzeća preferiraju financiranje interno generiranim sredstvima, a kad su ona nedostatna posežu za dugovnim financiranjem.