Rad se bavi mirovinskim sustavom Republike Hrvatske te kroz analizu ima za cilj pokazati je li sustav stabilan i održiv. Mirovinski sustav jedan je od temelja socijalnog osiguranja svake države svijeta te je zbog toga njegova stabilnost fundamentalna. Kroz ovaj rad prikazan je njegov povijesni razvoj te aktualni način funkcioniranja kojim on ispunjava svoje ciljeve kroz isplatu mirovina i drugih socijalnih davanja. Definiranjem pojma održivosti dolazi se do zaključka da su demografski pokazatelji i financijsko stanje ključni za stabilnost i dugoročnu održivost mirovinskog sustava. Kroz analizu demografskih pokazatelja na razini Europske Unije vidljivo je da trendovi zadnjih godina ne idu u dobrom smjeru u pogledu dugoročne održivosti, dok financijsko stanje ponajviše ovisi o istom, ali i o ukupnom gospodarskom stanju bilo koje promatrane države. Na razini Republike Hrvatske dolazi se do zaključka da loša gospodarska situacija, veliki broj emigracija radno spodobnog stanovništva te visoke stope nezaposlenosti izrazito negativno utječu na sadašnjost i budućnost mirovinskog sustava te je on primoran funkcionirati uz financijsku pomoć iz državne blagajne, a to opet vodi državu u dublje probleme. Pogledom u budućnost mogu se očekivati nove reforme mirovinskog sustava poput povećanja dobne granice za odlazak u mirovinu kako bi na taj način bila sačuvana stabilnost i održivost.