U ovom radu su predstavljene najznačajnije postmoderne teorije organizacije klasificirane kod većine teoretičara. One su poslužile kao koristan alat u izdvajanju glavnih čimbenika od utjecaja na uspješnost poslovanja suvremenih organizacija. Proučena su dva poslovna slučaja i krize koje su se dogodile unutar Agokora i Parmalata, iako dva slučaja nisu direktno povezana tj. krize se nisu dogodile u istom vremenskom periodu, organizacije nisu djelovale na istim tržištima, niti su imale iste sudionike, pomoću postmodernih teorija organizacije identificirani su glavni čimbenici od utjecaja na preživljavanje organizacija u suvremenim uvjetima. Identificirani čimbenici poslužili su kao temelj za usporednu analizu kriza poslovanja koje su se dogodile unutar Agrokora i Parmalata. U prvom dijelu rada je objašnjen mikro, meso i makro model analize, postmoderne teorije organizacije i suvremeni organizacijski trendovi koji su poslužili kao podloga za shvaćanje funkcioniranja suvremenih organizacija i čimbenika koji utječu na uspjeh, tj. neuspjeh organizacije. Nakon toga slijedi kronološki pregled razvoja Agrokora i Parmalata, razlozi nastanka krize, uloga države i institucija te na kraju rasplet krize u obje organizacije. Proučavanjem postmodernih teorija organizacije i kronologije razvoja kriza provedena je mikro, meso, makro analiza oba slučaja.