Diplomski rad na temu ANALIZA MIROVINSKOG SUSTAVA REPUBLIKE HRVATSKE I USPOREDBA S ODABRANIM DRŽAVAMA EUROPSKE UNIJE, analizira i uspoređuje mirovinske sustave Europskih država i odabrane države EU - Slovenije s osvrtom na provedene mirovinske reforme. Rad sagledava problematiku trenutnog modela mirovinskog sustava RH, pokušava kroz komparativne modele izvući zaključke kroz utvrđene prednosti i nedostatke mirovinskog sustava odabranih država EU, a sve s ciljem objektiviziranja trenutnog stanja. Svrha rada sagledava se u prijedlozima nužnih za promjenu i izmjenu mirovinskog sustava, s ciljem povećanja socijalnog blagostanja korisnika mirovinskog osiguranja. Temeljnom reformom provedenom 1999. godine, definiran je novi zakonski oblik mirovinskog osiguranja na temelju generacijske solidarnosti. Cilj mirovinske reforme proizlazi u smanjenju novih korisnika na teret mirovinskog osiguranja. Nadalje, temeljna odrednica mirovinskog sustava definirana zakonom o mirovinskom osiguranju 2002. kojim se uvodi tri stupa mirovinskog osiguranja (generacijske solidarnosti, obveznu individualiziranu kapitaliziranu štednju i dobrovoljnu kapitaliziranu štednju. U okviru bankarskih institucija, a radi upravljanja kapitalom, koji se kolektira kroz model obvezne i dobrovoljne kapitalizirane štednje, osnovani su mirovinski fondovi. Mirovinski sustav RH unatoč tranziciji i provedenim reformama ne daje željene rezultate, ali ono bitnije, kako smo prethodno spomenuli, ne daje adekvatan financijsku puls i socijalnu stabilnosti za korisnike mirovinskog sustava, kao niti za državni proračun RH. Hrvatska prati društvene i gospodarske promijene, ali sa zakašnjenjem donosi mjere za prilagodbu na nova kretanja. Promjene nisu dubinske i strukturne, već površinske, kao što nisu sve mjere cjelovito obuhvaćene. Nužne su cjelovite mjere u svim granama, kako društvenim, tako i gospodarskim, koje su strukturne i dugoročno donose željene rezultate i stabiliziraju mirovinski sustav.