Fiskalna politika usmjerena je korištenju instrumenata javnih prihoda i javnih rashoda radi ostvarivanja određenih ekonomskih ciljeva. Pojam fiskalne politike se javlja u 19.stoljeću,a svoju veću afirmaciju postiže 30-tih godina 20.stoljeća. Fiskalna politika teži uspostaviti što veću zaposlenost,stabilnost cijena, preraspodjelu dohotka i bogatstva, te ostvarivanje eksterne ravnoteže. Sukladno ovim ciljevima fiskalna politika koristi određene funkcije: alokacijsku,redistribucijsku i stabilizacijsku. Kako bi se ovi ciljevi mogli ostvariti fiskalna politika se koristi instrumentima koji uključuju javne prihode (porezi,doprinosi i sl.) i javne rashode (naknade,subvencije i sl.). Promjene u visini prihoda i rashoda provode se automatskim stabilizatorom,formulom elastičnosti i diskrecijskim mjerama. Fiskalna politika dijeli se na ekspanzivnu i restriktivnu. Ekspanzivna fiskalna politika javlja se u uvjetima nezaposlenosti kada je ponuda veća od potražnje i ona podrazumijeva povećanje poreza i smanjenje rashoda. Restriktivna fiskalna politika se javlja u vrijeme recesije, kada je potražnja veća od ponude i kada je potrebno smanjiti poreze i povećati rashode.Što se tiče fiskalne politike Republike Hrvatske, trebala bi biti usmjerena prema postizanju gospodarskog rasta. Financira se preko triju razina: proračun središnje države, proračun lokalne države i proračun fondova socijalnog osiguranja.