Europska unija predana je postizanju klimatske neutralnosti do 2050. godine, što znači nultu neto emisiju stakleničkih plinova. Ključni međuciljevi uključuju smanjenje emisija za najmanje 55% do 2030. godine u usporedbi s razinama iz 1990. te povećanje udjela obnovljive energije na najmanje 42,5% (45%) u energetskom miksu. Ovi ciljevi zahtijevaju temeljitu transformaciju energetskog sustava, uključujući prelazak na obnovljive izvore energije, povećanje energetske učinkovitosti i dekarbonizaciju svih sektora, uključujući promet, industriju i grijanje. Energetske zajednice građana ključne su za ostvarivanje ciljeva klimatske neutralnosti zbog njihove sposobnosti da potaknu ulaganja građana, lokalne samouprave i lokalnih poduzeća u postrojenja koja koriste obnovljive izvore energije kako bi se energije proizvodila i trošila lokalno. Takav decentralizirani model proizvodnje i upravljanja energijom smanjuju ovisnost o velikim energetskim korporacijama i povećavaju otpornost na promjene na tržištu energije. Također, građani se kroz energetske zajednice uključuju u donošenje odluka o korištenju energije i raspodjeli prihoda, što povećava svijest o klimatskim promjenama i društvenu odgovornost. Ovaj rad analizira trenutno zakonodavstvo u Hrvatskoj koje je povezano sa osnivanjem i funkcioniranjem energetskih zajednica građana te dijeljenjem energije unutar takvih organizacijskih oblika. Također, rad prikazuje potencijalne tehnologije za korištenje obnovljivih izvora u koje bi se putem energetskih zajednica moglo investirati kao te analizira potencijalne financijske potporne mehanizme. Nastavno na sve navedeno, na kraju se prikazuje izvedivost i isplativost ulaganja članova energetske zajednice građana u jedno postrojenje koje koristi obnovljive izvore za proizvodnju električne energije u Hrvatskoj.