Ovaj diplomski rad prikazuje usporedbu poslovanja banaka u Republici Hrvatskoj s odabranim zemljama u okruženju. Glavno istraživačko pitanje koje se postavlja je: kako se poslovanje banaka u Hrvatskoj razlikuje u odnosu na bankarski sektor u susjednim zemljama te koji su faktori ključni za te razlike? U okviru istraživanja koristila se komparativna metodologija koja uključuje analizu financijskih izvještaja banaka (bilanca te račun dobiti i gubitka), ključnih financijskih pokazatelja te regulatornog okvira u svakoj od analiziranih zemalja. Podaci su prikupljeni iz sekundarnih izvora, uključuju i godišnja izvješća banaka te izvješća središnjih banaka. Ključni nalazi istraživanja potvrđuju radnu hipotezu da banke u Republici Hrvatskoj imaju niži omjer kapitala prema imovini u usporedbi s bankama u Italiji, Sloveniji, Mađarskoj, Srbiji te Bosni i Hercegovini, što ukazuje na slabiju kapitalnu osnovu i veću izloženost rizicima. Također, analiza pokazuje da je profitabilnost hrvatskoga bankarskog sustava u posljednjih pet godina blizu prosječne profitabilnosti bankarskih sustava usporedivih zemalja, što potvrđuje drugu hipotezu. Također, regulatorni okviri i ekonomski uvjeti uvelike utječu na poslovanje banaka u svakoj zemlji. Najvažniji zaključci rada pokazuju da unatoč sličnostima u poslovnim modelima, specifični nacionalni uvjeti igraju presudnu ulogu u financijskim performansama banaka. Doprinos ovog rada je u pružanju dubljeg razumijevanja o tome kako različiti ekonomski i regulatorni faktori utječu na bankarski sektor, što može biti korisno za kreatore politika, investitore i bankarske menadžere pri donošenju strateških odluka.