U radu su analizirane odrednice koje utječu na strukturu kapitala poduzeća prerađivačkog sektora u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2017. do 2022. godine. Analiza je provedena na uzorku od 6338 poduzeća prerađivačke djelatnosti u kojem su obuhvaćena mala, srednja, velika i vrlo velika poduzeća te podaci svih društva s ograničenom odgovornošću i dioničkih društva. Rezultati analize interpretirani su u skladu s teorijom kompromisa ili teorijom hijerarhije financijskih izbora. Analiza pokazuje da profitabilnija poduzeća mjerena povratom na imovinu imaju manju potrebu za korištenjem financijske poluge što implicira da će profitabilnija poduzeća imati manju potrebu za zaduživanjem jer imaju više interno generiranih sredstava. Poduzeća koja više investiraju će više koristiti financijsku polugu obzirom da je dio kapitala za investicije potrebno pribaviti zaduživanjem. Kako je trošak tuđeg kapitala manji od troška vlastitog kapitala, za investiranje u imovinu poduzeća će se preferirati korištenje tuđim kapitalom. Isto tako, poduzeća sa većim potencijalom rasta će biti zaduženija jer se zbog manjka sredstava često zadužuju kako bi mogla rasti. Zatim, poduzeća s većom volatilnošću dobiti će zbog više zahtijevane stope povrata uzrokovane povećanjem financijskog rizika biti obeshrabrena za ulazak u novo zaduženje. Mlađa poduzeća više koriste financijsku polugu u financiranju imovine poduzeća, odnosno zaduženija su u odnosu na starija poduzeća te i starost poduzeća ima značajan utjecaj na strukturu kapitala. Na strukturu kapitala utječe i vanjska odrednica, odnosno tijekom razdoblja gospodarskog rasta, poduzeća se manje zadužuju što može ukazivati na bolju dostupnost internih sredstava tijekom razdoblja gospodarskog rasta. Konačno, empirijski rezultati pokazuju da odrednice strukture kapitala prerađivačke djelatnosti u RH najdosljedniji pretpostavkama teorije hijerarhije financijskih izbora. Prema navedenoj teoriji menadžeri najprije preferiraju financiranje iz zadržane dobiti i internih izvora financiranja, zatim financiranje dugom, a potom financiranje vlastitim izvorima financiranja.