Djelatnost uzgoja žitarica je oduvijek bila jedna od temeljnih ljudskih aktivnosti. Neovisno jeli njezin cilj trgovanje, prehrana ljudi i životinja, ili industrijska upotreba, unaprjeđenje efikasnosti proizvodnog procesa je neophodno za konkurentnost proizvođača na međunarodnoj razini. Prikladan alat za vrednovanje spomenute efikasnosti je analiza omeđivanja podataka. Putem te neparametarske metode, koja je originalno predstavljena 1987. godine pomoću CCR modela, a kasnije proširena u BCC model, analiziran je skup podataka vezanih za segment poljoprivrede 26 zemalja Europske unije, u 2020. godini. Odabrani inputi za kalkulaciju su broj zaposlenih u poljoprivredi, površina zemlje za uzgoj žitarica, te količina upotrijebljenog gnojiva, dok je kao jedini output odabrana količina proizvedenih žitarica. Koristeći software za analizu omeđivanja podataka, dolazi se do traženih informacija o efikasnosti zemalja. Od ukupno 26 zemalja, 9 ih je potpuno efikasno. Tu skupinu čine: Austrija, Belgija, Cipar, Danska, Estonija, Francuska, Luksemburg, Njemačka i Švedska. Efikasnost ostalih zemalja je niža od 100%, a među njima se kao najlošija ističe Grčka, sa efikasnošću od samo 56,2%. Analizom frekvencije pojavljivanja u referentnim skupovima ustanovljeno je kako su Njemačka, Belgija i Luksemburg zemlje koje nabolje mogu poslužiti kao „uzor“ neefikasnim zemljama, u smislu optimizacije upotrebe inputa i outputa u procesu uzgoja žitarica.