Abstract | Financijska kriza koja je 2008. godine pogodila čitav svijet, a nedugo zatim i dužnička kriza u eurozoni jasno su pokazale kako je neizostavno osnažiti bankarski sustav Europske unije te povećati njegovu fleksibilnost i otpornost na buduće krize. To se prvenstveno planiralo ostvariti kroz dodatno produbljivanje integracije među zemljama članicama, poboljšavajući zakonodavne okvire i aktivnost nadziranja financijskog sektora Europske unije, odnosno poslovanja financijskih institucija koje se nalaze u eurozoni. Na taj se način rodila ideja o Europskoj bankovnoj uniji, čija je uspostava prvenstveno trebala pridonijeti većem povjerenju investitora, poduzeća i depozitara u financijski sektor te osigurati njegovu stabilnost. Kao preduvjet za uspješno stvaranje bankovne unije i funkcioniranja jedinstvenog tržišta Europsko vijeće je 2009.godine preporučilo uvođenje jedinstvenih pravila, koja se „ sastoje od skupa zakonodavnih tekstova koje sve financijske institucije (uključujući oko 8300 banaka) u EU-u moraju poštovati kako bi se osigurali jednaki uvjeti u cijelom EU-u.“ Pod jednakim uvjetima prvenstveno se misli na uklanjanje razlika u zakonodavstvima među državama članicama, osiguranje jednake razine zaštite potrošača te osiguranje jednakih uvjeta poslovanja banaka u Europskoj uniji. Osnivanje bankovne unije obuhvaćalo je različite etape i procese, a veliki korak ka njenom ostvarivanju napravljen je 2014. godine uspostavljanjem Jedinstvenog nadzornog mehanizma. Navedenim je mehanizmom Europska centralna banka dobila nadležnost za provođenje izravnog nadziranja poslovanja banaka u Europskoj uniji, što je zasigurno pridonijelo jačanju stabilnosti sustava. Nedugo zatim, 2016. godine uspostavlja se Jedinstveni sanacijski mehanizam kojeg čine Jedinstveni odbor i Jedinstveni fond za sanaciju. Navedeni je mehanizam osmišljen i uspostavljen s ciljem učinkovite sanacije posrnulih financijskih institucija bez opterećivanja poreznih obveznika, čime se nastojalo postepeno povratiti narušeno povjerenje građana i investitora u sustav. Treći stup na kojem se temelji Europska bankovna unija jest Europski sustav osiguranja depozita, koji još nije u potpunosti uspostavljen. Osnovna ideja uvođenja ovog sustava jest da bi u slučaju sanacije banke depoziti do 100.000 eura bili osigurani na europskoj razini, bez obzira u kojoj se zemlji članici nalazi banka, što bi sigurno pridonijelo povećanom povjerenju i sigurnosti depozitara. No, ovaj prijedlog je izazvao žustre rasprave jer se, naravno, interesi i stavovi među zemljama članicama o mjerama i načinu osiguranja depozita razlikuju. Postoje još mnoga otvorena pitanja i nedostatci vezani uz bankovnu uniju koji zahtijevaju pažnju i rješavanje, a jedno od takvih je potencijalno povećanje fonda Europskog mehanizma za stabilnost, kako bi se osigurala veća sposobnost za financiranje sanacije banaka. Također, pitanje ravnopravnosti banaka izvan euro područja i onih koje su njegove članice također ostaje otvoreno. U lipnju 2016. godine Vijeće Europske unije dogovorilo je plan za konačnu finalizaciju bankovne unije, a poseban se naglasak stavljao na dovršetak Europskog sustava osiguranja depozita. U lipnju 2022. godine skupina predstavnika zemalja članica EU u svojoj je izjavi naglasila kako je stvaranjem Europske bankovne unije neupitno pružen snažan odgovor na financijsku krizu, ali se također perpetuiralo na činjenicu da bankovna unija i dalje nije finalizirana. Postizanje konačne uspostave Europske bankovne unije predstavlja dugoročan proces koji zahtijeva kontinuirane napore i suradnju između svih relevantnih aktera te nije moguće precizirati točno vrijeme njene konačne uspostave. |
Abstract (english) | The financial crisis that shook the entire world in 2008, followed shortly by the debt crisis in the Eurozone, has clearly shown that it is essential to strengthen the European Union's banking system and increase its flexibility and resilience to future crises. This should be achieved primarily by further deepening integration between member countries, improving the legal framework, and supervising the activities of the European Union's financial sector – namely, the operations of financial institutions located in the Eurozone. This way, the idea of the European Banking Union was born, with its creation intended primarily to help bolster the confidence of investors, companies, and depositors in the financial sector, ensuring its stability. As a prerequisite for the successful creation of the Banking Union and the functioning of the Single Market, the European Council recommended in 2009 the introduction of uniform rules consisting of "a set of legal texts with which all financial institutions (including around 8,300 banks) in the EU must comply to ensure a level playing field across the EU." A level playing field primarily means eliminating differences in legislation between member states, ensuring an equal level of consumer protection, and guaranteeing equal business conditions for banks across the European Union. The creation of the Banking Union involved various stages and processes, and a significant step towards its realization was taken in 2014 with the establishment of a Single Supervisory Mechanism. This mechanism granted the European Central Bank the power to directly supervise the operations of banks in the European Union, which undoubtedly contributed to strengthening the stability of the system. Not long after, in 2016, a unique recovery mechanism was established, consisting of a single committee and a single recovery fund. This mechanism was designed and set up with the aim of effectively resolving failed financial institutions without burdening taxpayers, thus gradually restoring the damaged confidence of citizens and investors in the system. The third pillar on which the European Banking Union is based is the European Deposit Insurance Scheme, which is not yet fully established. The fundamental idea behind the introduction of this system is that in the event of a bank failure, deposits up to €100,000 would be insured at the European level, regardless of the member state in which the bank is located. This would certainly contribute to greater confidence and security for depositors. However, this proposal has triggered lively discussions, as the interests and attitudes of the member countries toward deposit insurance measures and methods naturally differ. There are still many open questions and shortcomings related to the Banking Union that require attention and resolution. One of these is the potential increase of the European Stability Mechanism fund to ensure a greater capacity to finance the recovery of banks. The issue of putting banks outside the euro area on an equal footing with those that are members of the euro area also remains open. In June 2016, the Council of the European Union agreed on a plan for the completion of the Banking Union, with particular attention to finalizing the European Deposit Insurance Scheme. In June 2022, a group of EU Member State representatives emphasized in their statement that the creation of the European Banking Union was undoubtedly a strong response to the financial crisis, but also that the Banking Union is still incomplete. The final creation of the European Banking Union is a long-term process that requires continuous efforts and the cooperation of all relevant stakeholders. As such, it is not possible to determine the exact date of its finalization. |