Cijeli svijet, pa tako i Europska unija, suočava se s problemima u okolišu od kojih su najistaknutiji klimatske promjene i cjelokupno onečišćenje vode, zraka i zemlje. U nastojanjima da zaustavi negativne trendove Europska unija još 1970.-ih godina pokreće prve akcije za dobrobit okoliša. Politike zaštite okoliša i održivog razvoja se u Europskoj uniji razvijaju preko 50 godina, međutim, nisu uspjele riješiti probleme u okolišu. Iz tog razloga posljednjih godina Europska unija kroji sve ambicioznije politike koje usmjeravaju sve segmente ljudskog života ka zaštiti okoliša i održivom razvoju. Neke od politika uključuju prelazak na cirkularnu ekonomiju, gotovo potpuni prelazak na obnovljive izvore energije te postizanje ugljično neutralnog kontinenta. Plan pod kojim su donesene glavne politike i ciljevi u Europskoj uniji naziva se Europski zeleni plan. Implementacija ovih politika je zahtjevna i financijski izazovna i u stabilnim ekonomskim uvjetima u kakvim su ove politike donesene. Međutim, nedugo nakon donošenja Europskog zelenog plana dolazi do destabilizacije ekonomije u svijetu pa tako i u Europi. Do destabilizacije ekonomije dolazi prvo zbog zatvaranja gospodarstava u pokušajima zaustavljanja pandemije Covid-19. Oporavak potražnje nakon otvaranja gospodarstava povećava cijene pogotovo energenata što uzrokuje početak Energetske krize. Rat u Ukrajini te sankcije Europske unije Rusiji uzrokuju daljnje povećanje cijena te produbljenje Energetske krize. Energetska kriza donosi nepredvidivost i izazove u Europskoj uniji koji imaju utjecaj na Europski zeleni plan. Kriza otežava realizaciju Europskog zelenog plana kroz povećane troškove ,međutim, istovremeno pokazuje važnost energetske neovisnosti.