Postojeći ekološki problemi unutar Europske unije (ali i u cijelom svijetu) ukazuju na povećanje onečišćenja okoliša te na sve intenzivnije negativne promjene u okolišu. Temeljem navedenog, evidentna je potreba za integriranje i razvoj sustava ekoloških poreza u svim zemljama članicama Europske unije. A priori cilj razvoja politika zaštite okoliša je smanjenje razine onečišćenja i to kroz razne instrumente zaštite okoliša kroz koje se utječe na promjenu ponašanja svakog pojedinca, organizacije ili države članice Europske unije. Jedan od tih instrumenata su upravo ekološki porezi koji, iako često negativno prihvaćeni od krajnjih korisnika, pozitivno djeluju na očuvanje čovjekova okoliša te smanjenje zagađenosti. Prema tome, bilo je nužno da europske Vlade uvedu porezne namete namijenjene onečišćivačima, posebno na energente poput goriva u prometnom sektoru (oni se smatraju najvećim zagađivačima današnjeg doba). Važno je zaštiti prirodne resurse i istražiti načine na koje je moguće njihovo optimalno iskorištavanje bez negativnih posljedica. Kroz 3 promatrane države članice EU – Danska, Njemačka i Slovenija, povučena je usporedba s Hrvatskom u vidu primjene ekoloških poreza kako bi saznali položaj Hrvatske u dosadašnjem procesu implementacije ekoloških politika. Unatoč činjenici da promatrane zemlje članice Europske unije nisu istovremeno započele s primjenom ekoloških poreza u svojoj zemlji, jasno je da su postignuti rezultati na razini EU vidljivi i nešto veći od ostalih promatranih država. Hrvatska se istaknula kao pozitivan primjer po pitanju zalaganja za okoliš putem ekoloških poreza što se može obrazložiti kroz činjenicu da je Hrvatska relativno kasno počela s intenzivnijim provođenjem instrumenata zaštite okoliša. S ciljem značajnijeg napretka, promatrane zemlje (osobito Njemačka i Danska) moraju promijeniti i osuvremeniti pristup zaštiti okoliša kako bi ostvarili potrebne rezultate