Donositelj odluke odlučuje na svakodnevnoj razini te pod raznim uvjetima. Odlučivanje postaje sve zahtjevnije s obzirom da se poduzeće, odnosno pojedinac nalazi u okružju podložnom promjenama i tehnološkom napretku. Donijeti odluku znači izabrati između više potencijalnih alternativi. Cilj je odlučivanja predvidjeti ili na vrijeme uočiti nastajanje problema kako bi se što prije riješio. S obzirom na mogućnost nekoliko mogućih pravaca djelovanja, ljudi izabiru ono što će imati najveći ukupan ishod. U ovom završnom radu govori se o aspektima teorije odlučivanja te racionalnom donošenju odluke. Budući da već u antičkom dobu započinju tragovi odlučivanja i racionalne odluke, postoji nekoliko pristupa odlučivanja koji se međusobno razlikuju i uvjetuju. Odlučivanje je proces koji uključuje kognitivnost i misaonost. Racionalni izbor odluke može se donijeti matematičkim izračunom na temelju subjektivno očekivane korisnosti. Preferencije čine poredak alternativa s obzirom na njihovu korisnost te njihov poredak rezultira mogućnošću donošenja izbora optimalne alternative. Donosioci odluke tijekom svog životnog vijeka u raznim uvjetima trebaju donijeti najbolju odluku. U praksi se često odlučuje u uvjetima rizika. Instrumentalni racionalni izbor se temelji na djelovanjima koja se biraju kao viša i manja učinkovita sredstva za neki daljnji cilj.