Otočne zajednice su se kao posebne geografske cjeline oduvijek susretale sa problemom izoliranosti. Osjetljiv ekosustav otoka te udaljenost od resursa potrebnih za funkcioni ranje otoka stvorili su od njih specifične zajednice, koje su prisiljene inovativnim rješenjima sačuvati svoj opstanak. U novije se vrijeme zbog pretjeranog onečišćenja okoliša te ubrzanog smanjenja zemljinih ograničenih resursa sve više govori i prepoznaje potreba mijenjanja sadašnjeg načina funkcioniranja gospodarstva odnosno uvođenja novih ekonomskih modela, a naglasak se stavlja na cirkularnu ekonomiju. Kružno gospodarstvo sinonim je za preoblikovanje ekonomije, društva te resursa na način da garantira dobrobit svih građana i okoliša sada i u budućnosti. Ovaj model zbog svojeg načina funkcioniranja nudi idealna rješenja za rješavanje problema otočnih zajednica. Temeljeći se na jačanju zaštite i održivog upravljanja prirodnim kapitalom kao temelju za društveni prosperitet, potiče razvoj gospodarstva s niskom razinom ugljika te smanjenjem otpada na način da se on ponovno upotrebljava, a rezultat postupka je stvaranje novih radnih mjesta te povećanje učinkovitosti resursa. Održivi razvoj uz pomoć cirkularne ekonomije je neophodan želimo li u budućnosti uživati blagodati i ljepotu otoka, a što je u radu prikazanu na primjeru studija slučaja tri otočne zajednice: španjolskog arhipelaga Kanara, danskog Samsøa te grčke Krete.