Na današnjem zahtjevnom tržištu osiguranja, reosiguranje postaje sve važnije za osiguratelje, a upravo se u reosiguranju pronalazi sve veći broj učnkovitih opcija. Pod utjecajem brojnih čimbenika - uključujući i poslovne strategije, intenzivnu konkurenciju te cijene, katastrofalne događaje, niske kamatne stope, regulatorne okvire, upravljanje i uvjete na tržištu - mnogi osiguratelji sada imaju puno sofisticiraniji pristup reosiguranju nego u prošlosti. Osiguratelji traže kroz reosiguranje način za rješavanje niza pitanja, od akumulacije rizika imovine do zaštite rezervi ili postizanja kapitalne učinkovitosti pod regulativom Solventnost II. Tu je u nastajanju trend sve više inovativnih unutarnjih i vanjskih mehanizama za reosiguranje, te sve više poslovnih slučajeva gdje društva pokušavaju preuzeti određene funkcije reosiguranja u svoje poslovanje. Reosiguranje i diverzifikacija rizika, bili su ključni elementi ocjenjivanja sposobnosti osiguratelja za upravljanje rizikom već desetljećima. U osnovi, reosiguranje pomaže osigurateljima uravnotežiti potrebu za generiranjem zarade, dok istovremeno štiti solventnost. Međutim, tu je sada mnogo više faktora uključeno kod kupnje reosiguranja nego u prošlosti, uključujući razmatranja investitora, regulatorne zahtjeve i kriterije ocjenjivanja od strane agencija. Na primjer, Solventnost II zahtijeva od društva razmatranje utjecaja katastrofalnih događaja od 1 do 200 godina vjerojatnosti nastanka u bilanci. Unatoč sve većoj složenosti mehanizama za reosiguranje, postoji nekoliko čimbenika koje vode osiguravajuća društava prema tome da internaliziraju svoje strategije reosiguranja, podupirući zdrav i učinkovit proces donošenja u pogledu reosiguranja.