U suvremenom društvu položaj žene se drastično promijenio. Ulazak žena na tržište rada u većoj mjeri započeo je krajem 20. i početkom 21. stoljeća. Od uloge majke i domaćice dolaze na važne strateške i vodeće pozicije u poduzećima, a i na državne i političke pozicije. Međutim, prema socioekonomskim odrednicama razlike između rodnih skupina i dalje postoje, a ovisno o državi prisutne su u manjoj ili većoj mjeri. Žene često moraju birati između svoje obrazovne i poslovne karijere ili majčinstva s obzirom da je teško uskladiti te dvije uloge i spriječene su participirati na tržištu rada. Mogućnost brige o djeci pruža i država putem dječjih vrtića što je majkama olakšalo situaciju, iako ih i dalje dosta nedostaje posebice u manjim sredinama i ruralnim područjima. Država olakšava majkama i na način da im pruža mogućnost korištenja rodiljnog i roditeljskog dopusta, tijekom kojeg su zakonom zaštićene od otkaza. Međutim povratkom na posao žene se često susreću s neugodnim situacijama kao što su otkaz ili smjenjivanje i vraćanje na niže pozicije jer su poslodavci mišljenja da više neće punu pažnju posvećivati poslu i da će češće izbivati s posla zbog brige oko djece. S druge strane, majke su i same sklonije biranju poslova sa skraćenim radnim vremenom. U Hrvatskoj takvi se poslovi manje cijene i znatno su niže plaćeni od poslova s punim radnim vremenom. Dodatni problem predstavlja i relativno mala dostupnost poslova sa skraćenim radnim vremenom. Žene danas čine gotovo polovinu tržišta rada u Hrvatskoj čime znatno pridonose razvoju gospodarstva, ali i dalje čine ranjivu skupinu. Do povećanog uključivanja žena na tržište rada dolazi povećanjem kvalifikacija. S druge strane i dalje su u znatnoj mjeri diskriminirane. Najčešći oblici iz kojih se vidi nejednakost između rodnih skupina su niže plaćeni poslovi, nemogućnost napredovanja odnosno dugoročniji proces napredovanja za žene i češće promicanje muških radnika bez obzira na bolje kvalifikacije žena, rodna segregiranost tržišta kao i mobbing. Najranjiviju skupinu žena na tržištu rada čine žene koje izgube posao nakon svoje 50. godine života. Veoma mali broj žena te životne dobi, osobito u situaciji ako ostanu duže vrijeme nezaposlene, ponovno uspije pronaći posao. Samo manji broj žena u takvoj situaciji spremno je uložiti u sebe i obrazovanje te se prekvalificirati kako bi se ponovno mogle zaposliti. Država takvim skupinama osoba pokušava pomoći i putem raznih programa te dijeljenjem bespovratnih sredstava kako bi same pokrenule posao te im se tako pokušava olakšati trenutnu situaciju, a i situaciju u budućnosti te im pomoći da ne postanu dio skupine u riziku od siromaštva.