Današnji suvremeni energetski sustav nalazi se na prekretnici. Naime, dosadašnji konvencionalni izvori energije počinju biti supstituirani obnovljivim izvorima energije koji sa sobom donose određene izazove, prvenstveno u smislu sigurnog i pouzdanog vođenja elektroenergetskog sustava. Kogeneracijska postrojenja malih snaga mogu jednim dijelom pripomoći u tranziciji s konvencionalnih, velikih centraliziranih termoenergetskih postrojenja u sustav koji se temelji na obnovljivim distribuiranim energetskim izvorima. Naime, kogeneracijska postrojenja predstavljaju energetske izvore koji istovremeno proizvode električnu i toplinsku energiju te na taj način osiguravaju minimalne energetske gubitke, tj. osigurano je adekvatno vrednovanje primarnih oblika energije. Zgrade javnog sektora Republike Hrvatske predstavljaju potrošače kako električne tako i toplinske energije. U tom kontekstu, u sklopu ovog rada određen je implementacijski potencijal za mala kogeneracijska postrojenja. U zgradama javnog sektora na godišnjoj razni ostvaruje se potrošnja od cca. 857 GWh finalne potrošnje. Od toga je procijenjeno kako je cca. 220 GWh korisne toplinske energije za grijanje tehnički potencijal za mala kogeneracijska postrojenja. Navedena količina toplinske energije zahtijeva ukupnu instaliranu toplinsku snagu kogeneracijskih postrojenja od 67 MWt. Za potrebe određivanja navedenog potencijala razvijena je metodologija koja je obuhvaćala usporedbu podataka za kontinentalnu i primorsku Hrvatsku, određivanje udjela električne energije koji se koristi za grijanje te svih preostalih oblika finalne energije koji se koriste za potrebe proizvodnje korisne toplinske energije. Pored toga, razvijena je metoda za određivanje potrebne instalirane toplinske snage, kojom se mogu zadovoljiti procijenjene toplinske potrebe, a da se pritom poštuju pravila struke prilikom odabira i dimenzioniranja kogeneracijskih postrojenja. Predviđeno je kako implementacijski potencijal može biti zadovoljen iz kogeneracijskih postrojenja na biomasu i prirodni plin. Za svaki tip postrojenja određene su učinkovitosti, specifični investicijski trošak, operativni troškovi i sl., na temelju čega se mogla provesti ekonomska analiza troškova i koristi. Analizom je utvrđeno kako uzimajući određeni skup pretpostavki, korištenje implementacijskog potencijal nije opravdano. Isto je zaključeno na temelju ključnih ekonomski pokazatelja, ENPV= -1.340.826.358,85 kn, a EIRR= -10 %. U sklopu rada dan je pregled zakonodavno-regulatornog okvira za kogeneracijska postrojenja u Republici Hrvatskoj s osvrtom na stanju u Europskoj uniji.