Financiranje državnih javnih rashoda ostvaruje se najvećim dijelom iz poreza, stoga je od velike važnosti uspostava djelotvornog sustava kojim se porezna davanja prikupljaju, što je i glavna djelatnost Ministarstva financija i Porezne uprave. Iako je Općim poreznim zakonom predviđena naplata poreza, u praksi dolazi do raznih slučajeva u kojima naplata nije moguća redovnim putem te se tada pokreće porezna ovrha. Prilikom provođenja zakona potrebno je voditi računa i o unutarnjim i vanjskim rizicima koji je javljaju kao posljedica političkog, ekonomskog i socijalnog stanja zemlje. Najvažniji rizik s kojim se porezni službenici susreću je rizik naplate poreznih dugovanja. Mjere kojima se postiže naplata dugovanja poreznog dužnika su: pljenidba novčanih sredstava na računu i oročenim novčanim sredstvima, pljenidba dospjele novčane tražbine ovršenika, pljenidba i prodaja vlasničkih i vrijednosnih papira, pljenidba pokretnina i motornih vozila te ovrha nad nekretninom. Zbog dugotrajnog procesa naplate te mogućnosti zastare, nameće se pitanje je li porezna ovrha dovoljno učinkovit način naplate poreznih dugovanja. Grafičkim prikazom vremenskog razdoblja koji dužnici provedu u blokadi te visinom ukupnog dugovanja u Republici Hrvatskoj, došlo se do zaključka kako je porezna ovrha nedovoljno brz način naplate, ponajprije zbog nedovoljnog broja službenika, ali i velikog broja dužnika koji kroz godine raste. Upravo je poboljšanje procesa glavna zadaća Ministarstva financija u narednom razdoblju kako bi se osigurala sredstva za gospodarski razvitak zemlje.